Menu

zaglavlje

NASTASIĆ OTKAZAO PIKSIJU

NASTASIĆ OTKAZAO PIKSIJU

Odlične partije u...

POSLE IZBORENOG OPSTANKA, DVOJAC NAJBOLJIH, LEŠIĆ I DAY  NAPUSTILI METALAC

POSLE IZBORENOG OPSTANKA, DVOJAC NA…

Najgledaniji i finansij...

SVE JE U SRBIJI NA PRODAJU,  ALI NE I CRNO BELI SVET!

SVE JE U SRBIJI NA PRODAJU, ALI NE…

Vreme smrti traje, što ...

SILUETA ANĐELA I LJUDSKOST ZA NADU DA SMO JAČI OD BESRAMNIH PORUKE ZLA

SILUETA ANĐELA I LJUDSKOST ZA NADU …

Silueta andjela u nebes...

NAJBOLJI U IZBORU SPORTSKOG SAVEZA ACA I MAŠA "ISPALI" IZ sns  "ŠEME"

NAJBOLJI U IZBORU SPORTSKOG SAVEZA …

I pored intenziviranog ...

VREME ZLA TRAJE, ĐAVOLJI OKOT DIVLJAO NA VIDRAKU

VREME ZLA TRAJE, ĐAVOLJI OKOT DIVLJ…

Uzdignute pesnice Stjep...

NA DORĆOLU METALAC PONOVO GAZDOVAO,  OPSTANAK JE OBEZBEĐEN!

NA DORĆOLU METALAC PONOVO GAZDOVAO,…

foto kls Kao i lane,...

"DRŽAVNI PROJEKAT" UZVRAĆA UDARAC U ARENI BEOGRAD 29. FEBRUARA

"DRŽAVNI PROJEKAT" UZVRAĆ…

 Od povratka u Srbij...

Prev Next

Specijalistička internistička ordinacija Dr Tomić Valjevo, V. Mišića 102. Tel: 014/228-321 i 065/228-3211

Kardiolog (Dr Đorđević) Telefon: 064/9700-041

INTERNISTIČKI PREGLEDI, GASTROENTEROLOGIJA, ENDOKRINOLOGIJA, ALERGOLOGIJA, DIJAGNOSTIKA, GASTROSKOPIJA,

KOLONOSKOPIJA, ULTRAZVUK ABDOMENA, SRCA, ŠTITASTE ŽLEZDE, DOPPLER KRVIH SUDOVA ABDOMENA

Items filtered by date: novembar 2022

DECA MIONICE OBUKLA NOVO RUHO LINIJSKOM PARKU PORED RIBNICE

Foto: Opština Mionica Učenici od  prvog do  četvrtog razreda osnovne škole „Milan Rakić“ njih više od 100,  i predsednik opštine Mionica Boban Janković posadili su 93 sadnice u linijskom parku pored Ribnice.

Za ovaj projekat ozelenjavanja Ministarstvo zaštite životne sredine i lokalna samouprava obezbedili su milion dinara.

„Posadili smo u linijskom parku  93 sadnice u saradnji sa Ministarstvom zaštite životne sredine. Odradili smo veliki posao i obezbedili budućim generacijama zdraviju i čistiju sredinu. Hvala divnoj deci. Uređujemo deo po deo ovog prostora. Završili smo rasvetu, a sada radimo i tribine i svlačionice na fudbalskom stadionu Eibnice, takođe smeštenom  u "linijskom parku“, rekao je Janković.

U izgradnju linijskog parka Ministarstvo zaštite životne sredine i opština Mionica uložili su 16,7 miliona dinara, a početku radova prošle godine prisustvovala je i ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović.

monca park

„Nekada se ovde nalazio zapušten prostor, a mi smo uspeli da napravimo i igralište i šetalište u dužini od 500 metara uz Ribnicu. Uz to, uspeli smo i da regulišemo jedan deo korita Ribnice. Nastavljamo sa dodatnim projekima, planiramo da u ovom parku napravimo i teniske terene“, rekao je Janković.

Read more...

METALAC "UGASIO" I ZEMUNCE, SLEDI VRŠAC SA VLADOM ĐOKIĆEM

kkm simanic okk

Očekivano laka  pobeda  Metalca u 10. kolu Košarkaške lige Srbije u Zemunu 102:83 (29:21, 25:12, 24:24, 24:26).  Mladost lane "ubi" Valjevce u oba meča, u Zemunu je bilo čak  109:64, ali vremena se menjaju!

Večeras je "pola duga"  vraćeno. Luković i Durmo  su dominirali. "Munze konza"  je patosiran", za potvrdu ko je danas ne za jednu, već za tri klase bolji!

Do sveukupno 9-og trijumfa u sezoni Metalac je stigao bez  povređenog Dafija.

Večeras je valjevski tim tukao Zemunce iz  svih oružja.

Durmo i Bajić su načeli Mladost. U 8. minutu je već bilo 23:12. Taman za  uvod za seriju  17:0,  i nedostužnih  54:28, samo dva minuta pre poluvremena.

Usledio je novi šou-tajm Lukovića, Meninga, Simanića i Vujadinovića za  70:39, taman da se do kraja dobiju priliku  Janković, Teofilović i Vasilije Pajić.

Demonstracija sile ogledala se u dominaciji u skoku (50-32), sjajnim asistencija/27), plus 11 "ukradenih" lopti, i  7  podeljenih “banana” za svekupno 140 indeksnih poena!

Luković je ubacio 15 poena, uhvatio 15 lopti, plus 4 asistencije i 2 blokade  za  indeks 32. Ibrahim Durmo sa 20 poena, 12 skokova, 3 asistencije je “dobacio do  indeksa 31). U sjanom ritmu bili su Bajić( 16 poena, 6 asistencija i 5 skokova), Mening 15 poena,  Vujadinović takođe dvocifren 11 poena, 3 asistencije.

Kod Mladosti, Milenković  24 poena, Živojinović 15, Dejvis 14,  i Dobrašinović 10 poena si bili najefikasniji.

U subotu  u goste stiže  Vršac (6 pobeda), sa Vladimirom Đokićem, za novo gala košarkaško veče!

Read more...

NEODOSTOJNI I DANAS OKRETOŠE LEĐA ŠVAPSKO ČETNIČKOM PIRU 1941, NA PETOM PUKU

27 11 Streljani na KrušikuDan sećanja na  osadmedeset prvu  godišnjica masovnog streljanja u valjevskom kraju, 27.novembar 1941. godine i najveći  zločin  od postanka  grada na Kolubari,  obeležen je danas nedostojno žrtvi besmrtnih.

Medije  je kao i nedostojne komemorativnog skupa "progutao" hladni novembarski dan, nalik onom četvrtku kada se fašistčki zlotvori mitraljezima kosili nedužne ljude u kasarni na Petom Puku iznad Valjeva.   

Predstavnik pročetničko poslušničko-ćankolizačke vlasti, dostojno nadimla šo nosi, mutavo  mrmljajući,  primitivizmom neviđenih razmera, nešto pokušao da kaže. Šta je "kurton" rekao malo ko je razumeo.

Poštovanje  zaslužuju  naslednici streljanih i poštovaoci nevinih žrtava nacističko-faćističko-četničkog zločina.

Došli su i danas da se  poklone senima nevinih ljudi, herojima Drugog svetskoh rata, revolucionarima, i borcima Narodno oslobilačke vojske, partizanima, sahranjenim na stratištu, pretvorenom  u Spomen park borcima Revolucije.

Danas su Čačani, bili najbrojniji na Petom Puku.

27 11 pp čačani1

Čačanski SUBNOR za razliku od otetog u Valjevu,  je se izborio u svom gradu za Bulevar Crvene Armije, istrajava u  očuvanju neizbrisivog. Krasnoarmejci su sa partizanima oslobodili Čačak  3.decebra 1944. godine i to, niko, ma kolliko se trudio, ne može da ignoriše i da negira.

Na brdu Krušik 27.novembra  1941. streljano je 265 nevinih ljudi, na prevaru i  na silu pohvatanih, od strane izdajnika svog  naroda, četnika, nedićevaca, i ljotićevaca.

Zbog dva ubijena švapska redova u okršaju sa ustanicima-partizanima, okupator je neviđenom terotističkom odmazdom   zastrašivao  narod.

Povodom ovog događaja Komandant nemačke vojske u Valjevu dao je nalog da se štampa plakat sa obaveštenjima o ovom streljanju. Plakat je bio iz dva dela i štampan na dva jezika. Na gornjem delu bio je otisnut tekst na srpskohrvatskom jeziku sledeće sadržine:

KAO ODMAZDA ZA PREPAD OD STRANE USTANIKA

kod kog prepada je poginulo i ranjeno

nekoliko nemačkih vojnika danas je kod Valjeva

 STRELjANI 265 KOMUNISTA.

Valjevo, 27. novembra 1941.

Komandant nemačke vojske u Valjevu “

27 11 letak Streljanje na Krus

 Kroz istoriju smo učeni i da se zločini fašistiičkih  okupatora, i zlotvora, i izdajnika svog naroda naroda,  ne praštaju , ali se  pamte.

Zapisi  i obeležja, potstenik  na maskar  moraju biti  sačuvani, da buduće generacije znaju istinu, i da se nikada više ne ponove.

Obeležje na Petkom Puku,  Spomen park je neizbirisivo  potsećanje  na mesto    stradanja nevinih, hrabrih i časnih ljudi,   tog 27. novembara 1941. godine kada je u dvorištu Tadića magacina nemački tumač prozvao imenom i prezimeniom zatvorenike sa spiska.

27 11 ppTadića magacin

Zarobljeni ljudi su u koloni,okruženi do zuba naoružanim nacistima,  Birčaninovom  ulicom spovedeni  kroz Tešnjar.

27 11 Nemci zarobljen i partizani

Krenuli su ulicom  koja vodi ka železničkoj stanici. Nada je buknula, da će biti  sprovodeni za Beograd. Nažalost, crne misli su preplavile sve kad  skrenuli ka brdu Krušik i kasarni Petog pešadijskog puka.

Čim je kolona napustila zatvorsko dvorište počelo je iznošenje bolesnih i iznemoglih, koji tog dana nisu išli na radove. Njih su ubacivali i u kamione, često jedne preko drugih, kao da tovare  drva, a ne žive ljude. Kada su ih potrpali, popeli su se Nemci i žandarmi. Kamioni su krenuli ka brdu Krušik i tamo stigli pre kolone koja je ranije otišla pešice.

U dugim četvororedima, zatvorenici su išli ulicama grada na Kolubari. Sa njihove leve i desne strane išle su jake i do zuba naoružane straže izdajnika.  I na čelu i na začelju njihove kolone bilo je jako obezbeđenje.

Prošli su Birčaninovu ulicu pa su preko malog drvenog mostića kod „Granda” prešli preko Kolubare a onda nastavili kretanje Mišićevom ulicom i dalje.

Sećajući se tih dana i ovog sprovoda Milka, majka Petra Petrovića, metalskog radnika iz Valjeva, koji je tom prilikom streljan,  opisala je  događaj u izjavi za valjevski list Napred:

„. . . Videla sam kad su ih izveli iz dvorišta Tadića magacina. . . Pošto ih povedoše niz ulicu, nešto sam naslućivala. Otrčah do kuće, uzeh kaput i pođoh za njima… Gledala sam ih netremice. . . Išli su i ne sluteći da su im to poslednji trenuci života. Nemci su išli sa strane i budno motrili na svaki njihov pokret. Na grudima su nosili šmajsere, a oni tesno zbijeni u koloni. Nešto me je vuklo, nisam mogla da se vratim. Išla sam stalno za njima i molila. Najzad se ukaza Peti luk. . . “

Čim je kolona zarobljenih partizana stigla na brdo Krušik, odmah su ih uveli u krug kasarne Petog pešadijskog puka „Kralja Milana”.

Već na samom ulazu sačekale su ih još dve čete nemačkih vojnika pod punom ratnom spremom. Kada su i poslednji zatvorenici prošli kasarnsku kapiju, ona je zatvorena, a Nemci sa puškama i šlemovima stali su ih opkoljavati. Tako se za vrlo kratko vreme oko njih obrazovala nova i još brojnija straža. I tek što je završeno ovo opkoljavanje, nemački vojnici naočigled prisutnih zarobljenika počeše puniti svoje oružje, stavljati bajonete na puške i još bolje se raspoređivati oko ove zarobljeničke kolone. Ako je i bilo još pojedinaca koji su verovali da će preživeti, posle ove scene shvatili su da im više nema spasa. Nakon ovoga ni za najveće optimiste nade nije bilo. Govorili su:

„ Mora se,ovo su poslednji momenti, ovo nam je kraj života. “

Svaka nada bila je izgubljena kad se u blizini začula mitraljeska paljba u kratkim rafalima. Sa njom su se čule i reči: „ Ja sam odmah znao. Jesam li ti kazao? . . . Meni se odmah predskazivalo. . .”

Ko zna šta bi se još sve čulo da mitraljeski rafali nisu postajali sve glasniji i određeniji. Čini se da su se čuli svakih pet do deset minuta. Ni onima u koloni nije trebalo mnogo vremena da zaključe da je to streljanje njihovih drugova, koji tog dana zbog bolesti i iznemoglosti nisu išli na radilište, već su ostali u Tadića magacinu.

U trenucima dok su ostali sa zebnjom očekivali rafale i iščekivali šta će se dalje desiti, pred njih izađe jedan nemački oficir sa belim rukavicama na rukama i stade ih prebrojavati. Čitavu kolonu podelio je na dve približno jednake grupe. Potom im je na izlasku kod severoistočnog ugla kasarne saopštena i presuda u kojoj se kaže da će zbog gubitaka koje je imala 342 nemačka pešadijska divizija u okolini Valjeva, od dva mrtva i šest ranjenih, po naređenju Vojnog zapovednika Srbije generala Dankelmana biti streljano 265 partizana.

Koloni zatvorenika naredili su da krene napred. Išli su u pravcu poljane iza kasarnskih štala, gde je pre II svetskog rata izvođen egzercir. Zaustavili su ih na obližnjoj livadi, a onda i počeli streljanja pojedinaca iz njihove kolone. Streljali su ih na dva mesta istovremeno. Razdvajali su ih u po dve grupe od po desetoro. Izdvojenoj grupi najpre bi naredili da dođe do šančeva, koji su još pre rata bili iskopani po cik-cak liniji. Prema nekim tvrđenjima, ti rovovi služili su za odbranu kasarne, a prema drugima kao skloništa u slučaju napada iz vazduha.

Kada bi zatvorenici došli do njih, naredili bi im da se okrenu prema tim rovovima, a pozadi njih na ostojanju od samo nekoliko metara stajale su grupe nemačkih vojnika sa puškama i mitraljezima na gotovs. Svaki od njih imao je zadatak da gađa u potiljak zatvorenika ispred sebe.

Jedna od jama sa telima streljanih na brdu Krušik

Jedan od preživelih zatvorenika, Stanko Subašić, radnik iz Velikih Crljena kod Lazarevca, opisao je  trenutke pre  streljanja:

„ . . . Odvođeni smo do nekog starog šanca. Tu smo ponovo morali da kleknemo pred šanac svih desetorica okrenuti licem prema šancu, a iza leđa na rastojanju od pet-šest metara stajalo je deset nemačkih vojnika sa puškama i gađao svaki jednoga. Druga desetorica koji su nailazili posle ove grupe streljanih morali su da pobijene bace u šanac a oni da kleknu na njihovo mesto. I tako je to išlo redom dok svi zarobljenici nisu bili pobijeni. . .”

Zaista, streljanje je tako trajalo sve do u sam sumrak, kada je ovo jedno od najmasovnijih streljanja u severozapadnoj Srbiji bilo potpuno završeno.

Inženjer Božidar Boža Maksimović, koji se i sam nalazio u grupi za streljanje, ovako je opisao te poslednje trenutke svojih drugova na brdu Krušik.

„ . . . Čekamo, čitava večnost, a mitraljez se s vremena na vreme jezivo zaštekće . . . Polazimo i mi ka tome mestu. Sve je u očima, prvi redovi sve vide izbliza. Gledamo i šta vidimo. Streljaju prvo grupu koja nije išla na rad . . . Kr . . . kr . . . kr . . . Zavrišti mitraljez i pokosi . . . Sporo ide: dok se odvoje, posedaju, nameste, prolaze minuti . . . Posle svakog košenja lekar prilazi i konstatuje smrt. Ako se pokaže da neki nije dobio razorni metak dum-dum u blizini srca, onda prilazi vojnik ili podoficir sa revolverom i dovršava stvar . . .”

KAKO BI BILO DA BEŽIMO?

Svima je jedna misao: da mi je da me odmah od prvog rafala potrefi pravo u srce. . . Kako bi bilo da bežimo, da se svi u jedan mah razbegnemo, pita jedan mladić od 16-17 godina. Gledamo ga začuđeno. Gde ćeš? Vidiš da smo opkoljeni. A gde posle da se skloniš? Jasno je da bi se verovatno u ovoj zbrci i spasla koja desetina, ali svi začuđeno ostaju ravnodušni prema tome predlogu . . . Ipak, jedan mladić izleće iz kolone i daje se u bekstvo . . . Zavikaše vojnici i opkoliše ga bajonetima i uhvatiše. Odmah zatim iskače i drugi i koristi zabunu, ali ga ubijaju na udaljenju od deset metara. Nema se gde, sve je opkoljeno. Vojnik do vojnika. Sve je opet mirno, ledeno, mrtvo, tišina. Mitraljez završava i odlaze pet po pet . . .”

U jednom trenutku dvojica Mostaraca počeše da beže krivudajući preko poljane. Poodmakli su daleko. Svi u koloni budno su pratili svaki njihov pokret. Želeli su da im pomognu i u sebi se radovali njihovom eventualnom uspehu. Međutim, Nemci su otvorili vatru i pucali za njima, ali nisu uspeli da ih pogode. Odmah zatim začu se i drugi rafal „šarca” i jedan od njih pade. „Šarac” zakrča još jednom,  pade i onaj drugi.

Pred sumrak nasta tajac. Nemački oficiri su obilazili rovove. Kad su se uverili da više nema zatvorenika koji daju znake života, komandovali su pokret. I ubrzo zatim začu se zveket oružja i topot njihovih koraka. Bio je to znak da odlaze. Nad ovom poljanom užasa ponovo je zavladala tišina. Nešto kasnije pojavi se i prvi snop mesečevih zraka, a odmah potom začu se i muzika. Očigledno, to su fašisti u kasarni Petog puka, uz piće i muziku, obeležavali  „uspešno” obavljeni posao.

Leševi ubijenih još nekoliko dana ležali su na livadi nezakopani, pa su kučići počeli razvlačiti delove njihovih tela. Nakon toga Nemci su se smilovali pa su doveli drugu grupu zatvorenika da ih zatrpa u rovove nad kojima su streljani. Pošto su plitko zakopani, u proleće kada se sneg otopio, počeo se osećati neprijatan miris, a iz zemlje virili su pojedini delovi ljudskog tela. Najčešće su to bili pramenovi kose, ruke ili noge. Po nalogu sanitarnih organa Nemci su u proleće 1942. godine otkopali te leševe i preneli ih na drugo mesto. Prema rečima očevica Radomira Ilića, zemljoradnika iz sela Kličevac iznad Valjeva, ubacivali su ih u jednu veliku jamu. Slagali su jednog pored drugog u suprotnom pravcu: glava- noge. A onda su slagali jednog preko drugog unakrst, pošto je jama bila duboka preko dva metra. Pre zatrpavanja preko njih su sipali krečno mleko, a nakon toga obavili su zaravnjavanje uz pomoć valjka.

Izvor: Delovi teksta i svedočenja su uzeta iz knjige ” Tragom izdaje” .

ISTORIJU NIKO NE MOŽE DA IZBRIŠE!

Partizansko spomen-groblje na Krušiku u Valjevu, u Srbiji se nalazi na  u severozapadnom delu grada, na brdu Krušik.

Na groblju su humke 313 boraca, partizana,  rodoljuba učesnika Narodnooslobodilačkog rata,  i nevinih žrtava izdaje četničkih bandi i nemačkih okupatora.

Njih 261, bili su učesnici NOB-a. Nakon zarobljavanja i predaje, ravnogorski četnici su ih doveli švabama u Divce, odakle su sprovedni u Valjevo.

Tokom partizansko-četničkog sukoba U Zapadnoj Srbiji,četnici su  hapsili   sve "sumnjive" da po svaku cenu ispune "kvotu". Lažna obećanja da ih vode u zarobljeništvo, u Nemačku na rad,  su prošla. U Divcima ij je Jovan Škavović ,  tada pod komandom vojvode Koste Pećanca, predao nemačkim zlotvorima.

Nakon toga ljudi su  prebačeni u Valjevo. Ppremlaćivanje, šikaniranje, prinudni n rad I izgradnju nemačkog aerodroma u blizini  Valjeva, su bili najava puta u  smrt.

Od ove grupe zarobljenika švabe  su 27. novembra na  Krušiku, u krugu kasarni Petog pešadijskog puka „Kralj Milan“ streljali 265. ljudi.

Odmah po okončanu rata  stratište  je  preraslo u spomen-park  otvareno na petnaestu godišnjicu streljanja 1956. godine.  Kompleks su činili kosturnica i novopostavljene spomen-ploče sa imenima stradalnika u izmenjenom obliku. I izostavljena su imena lica za koje se u međuvremenu saznalo da nisu streljana na ovom mestu. Projekat je urađen u ateljeu beogradskog „Generalnog plana“, autora arhitekte Vere Đurić.

Usledila je nova rekonstrukcija i nadogradnja.

Autor novog projekta spomen-groblja je bio Božidar Krković, inženjer arhitekture iz Valjeva. Radove su  besplatno izveli  radnici iz valjevskih građevinskih i komunalnih preduzeća, a troškovi su bili samo za kupljeni  građevinski  material. Rekonstrukcija je završena 1964. Godine. Spomen- park je  dobio novi izgled, kakv je I danas, u  obliku nepravilnog trougla i zahvata površinu od 2,5 hektara. Omeđen je živom ogradom, a na ulazu je bilo su  mesto za polaganje venaca, jarboli za zastave,  ploča na kojoj piše: „Borcima revolucije palim na tlu ovog kraja 1941—1944... Tek će vidici budućih dana moći da omeđe smisao njihove smrti... 7. jula 1964. godine“. Unutrašnjost čine  travnate površine,  ispresecane asfaltiranim pešačkim stazama i brojnim spomen-pločama, te ukrasnim biljkama.

U sklopu rekonstrukcije pored već postojanih spomen-kosturnica, na groblje preneti i sahranjeni posmrtni ostaci partizanskih boraca i partizanskih pristalica. Na pločama su isklesana imens 313 boraca NOR-a, uključujući  i istaknute borce i narodne heroje iz valjevskog kraja koji su poginuli na drugim mestima van Valjeva i okoline.

Ovako preuređeno i dograđeno, spomen-groblje na Krušiku je svečano otvoreno za Dan ustanka naroda Srbije7. jula 1964. godine. Ceremoniji otvaranja je prisustvovalo oko 15 hiljada građana Valjeva, te preživeli borci narodnooslobodilačkog rata ovog kraja i njihova rodbina.

Spomen Park u Valjevu na Petok Puku he jedan  od iza spomenika posvećenih NOB širom Srbije, pred  Karagujevca, Čačaka, Blele Vtkve Jajinaca

Predsdenok SFRJ Josipa Broz Tita Valjevu 1967. godine je posetio  Spomen park I  središnjem  delu  groblja je zapaljen večni plamen.

Komemorativnu svečanost na spomen-groblju na Krušiku je svake godine za vreme SFRJ organizovao Opštinski odbor SUBNOR-a,  Mesna zajednica „Krušik“ i osnovna škola „Andra Savčić“ iz Valjeva. Polaganja cveća, obraćanje   istaknutijih učesnika NOB-a i političara Grada,  kulturno-umetnički  program  nastup KUD  Abrašević, priisustvo porodica  streljanih rodoljuba, pripadnika JNA i učenika valjevskih škola bili su tradacija do dolaska, demokrata u preobučenih četnika na vlast.

I danas  je mrmljao  polupsieni penzionisani džandar, preobućeni četnik početnik- poznat široj javnosti po karaktersičlnim nadimnku “kurton”.

Goste  iz Čačka nije udostajio ni sa “Dobar dan”.

U odsustvu  partizanke Olge  Jeremić(91) Čačani  su  otišli do Vidraka, i ispred  monumentalnog spomenika  borcima  Revolucije, ovekovečenog  u liku heroja Stjepana Steve Filipovića, su položili cveće. U spomen parku Vide Jocić na Jadru položen je buket ruža na spomenik  sugrađanki narodnom heroju Milice  Pavlović-Dare( (ilegalno ime po najstarijoj od 4 sestre Pavlović).

Valjevska Tenička škola ne nosi već 10 godina “Darino” ime, ali Čačani ne zaboravalju svoju herionu. Ime profesorke književnosti u valjevskoj Tehničkoj školi pred početak Drugog svetskog rata, nosi jedna osonovna škola u Čačku.

Partizanka Milicu Pavlović-Daru je u Joševi kod Valjeva u šumi Rezina u prepoznao bivši Nedičevac, dok je bila na sastanku na ssatanku Okružnog komiteta KPJ. Dojavio  je četnicima I banda izdajnika je na kućnom pragu zaklala domaćina  Živana Andrića. Milicu koja je došla da prenoći,  se predala da zaštiti  decu i svoje domaćine, su divljački mučili, da oda saradanike. Dva dana kasnije 8,juna 1944. Milica imrcvarenu su  četičkom kamom zaklali besmrtnu heroinu u Leliću.

U blizini Spomen parka na Petom Puku je  1979. godine sagrađeno novo  stambeno naselje I nosi ime  „27. novembar“.

Tokom 2003. godine, spomen-groblje je sveobuhvatno obnovljeno. Radove po projektu Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Valjeva je finansiralo tadašnje Ministarstvo rada i socijalne politike. Spomen-groblje je nanovo sveobuhvatno rekonstruisano tokom aprila 2016. godine.

Danas je spomen-groblje Krušik, kultivisan spomen park, izgleda nedustupan samo otpadnicima  svog naroda.

Besmrtni se  ne zaboravljaju!

Read more...

IN MEMORIAM LJUBOMIR BOGDANOVIĆ – ĆUBE(1937-2022)

ćubeU Valjevu je danas u 85. godini  preminuo Ljubomir Bogdanović – Ćube, čovek sporta, rukometa,  iz vremena za nezaborav.

Ćube je u svemu što je radio,  ostavio neizbrisiv trag.

Svestran u mladosti, igrao je  fudbal,  mali fudbal,   basket, ali rukomet na prvom mestu.

U Radničkom se sa  Žikom Kraljevićem, Ljubisavom Brankovićem, Lukom Stančićem, Antonijem Purićem, Zoranom Marićem, Ranom Stojnićem, Vojom Cerovićem, Colom Rakićem, Srejom Budimirovićem se najpre  dokazao kao igrač velikog rukometa.

Od  1959. godine i formiranja  RK „Metalac“ Ćube je standardni  prvotimac, levi bek šuter, paker pre svega. Žario je i palio malim rukometnim terenima do  1973. godine

Od 1965. godine počinje život trenera. Vodi i igra za Metalac do kraja 1971. Godine. Od juniora, valjevskih srednjoškolaca formira  tim koji je 1967. godine osvoja titulu juniorskog prvaka Srbije i potom i titulu pobednika na međunarodnom Dunavskom kupu u Bratislavi. U leto 1969. godine „Metalac“ na kvalifikacijama u Kragujevcu, stiže do Jedinstvene rukometnu ligu Srbije.

Ćube je uspešno vodio Metalac  od 1979. do 1981. godine, kada je ostvaren plasman u Međurepubličku ligu Srbija – Crna Gora.

Iz Ćubove radionice  potekli su najveći valjevski rukometni boseri Vladimir Pejović- Peja, Nikola Jevremović- Gužva i Vojislav Andrić Mađar.

Valjevci pamte Mladenovića, Gala Stojnića, Teču Divnića, Igića, Zorana Plavšića-zvonceta, Nikolića, Žekića, Đorđevića, Rosića godinama stubove igre   Metalca.

I drugom mandatu Ćube je iznedrio  novi  valjevski rukometni talas  Jokanovića, Vasiljevića, Nenadovića, Stanojevića, Lazić-Gulina, braću Miroslava-krompira i Bratislava-kušlju Petrovića, Gorana Tošića, Arsića,  Mikija Plavšića, Miću Petrovića ...

Ćube je bio trener prilagodljiv na inovacije i tendencije u tadašnjem rukometu. Postavio je prepoznatljivu igru Metalca (odbrana 3 – 2 – 1 i napad sa dva pivotmena). Strog, i pravedan trener sa darom za atmosferu i specifičnim šarmom, napravio je  harmoniju između iskusnih asova (Janković, Zeljić, Ilić, Marković, Stamatović, Đikić, Reljić, Đukić, ...)  i  mladića koje je uvodio u tajne rukometa. Svoje igrače Ćube je umeo da podrži i van rukometa i zato je iz rukometa stekao mnogo iskrenih prijatelja. Ali Ćuba je nije bio samo čovek rukometa isporta. Bio je posvećen svojoj porodici kao brižan suprug i omiljeni otac. Sa  velikom ljubavlju je pratio i pomagao napredak svojih kćeri i kasnije svojih unuka. Živeo je u porodičnoj kuću na levoj obali Kolubare, ali  je bio u duši  Tešnjarac,  poštovan i voljen kao da je”njihov”

Ćube je predvodio skoro nepobedive tešnjarske majstore malog fudbala. Kažu da čovek koji voli životinje, voli i ljude. Ćube je bio golubar  i ljubitelj pasa.   

Izvan sporta i porodice  Ćube je bio vrhunski  mašinbravar. Svoj radni je vek proveo  u Krušikovoj Alatnici kao  majstor, poslovođa, ali i pedagog, Na sebi svojstven način, strogo i šarmantno, je prenosio stečena znanja, mlađima.

Na žalost i ovozemaljski život kakav je imao Ljubomir Bogdanović Ćube, koji je bio tako bogat ljudima i događajima, je završen.

 Ljudima iz rukometa  ostaje  obaveza da Ćubu odaju  dužnu zahvalnost  i sačuvaju uspomenu na rukometnog velikana.

tekst priredio Vojilsav Andrić

Read more...

JUBILEJ ŠKOLE U BREŽĐU 130 GODINA USPEŠNOG RADA

Foto: Opština MionicaŠkola u Brežđu, imena besmrtnog vojvode Živojina Mišića dostojno je obeležila 130 godina postojanja. Škola  je osnovana je 1892. godine, a za jubilej učenici su priredili prigodan umetnički program.

Predsednik opštine Mionica Boban Janković čestitao je učenicima i nastavnicama i naglasio da su svi građani opštine ponosni na ovaj jubilej.

„Zaista je lepo proslaviti ovako zanačajan jubilej. Verujem da svi nose divne uspomene iz svoje škole. Naša deca zaslužuju najbolje uslove, a mi smo ovde uspeli da rekonstruišemo multifunkcionalnu salu“, rekao je Janković i dodao da na sve moguće načine opština ulaže u obrazovanje, uz podršku Vlade Srbije.

On je naveo da su u potpunosti rekonstruisane osnovna i srednja škola u Mionici, kao i škole u Rajkoviću i Dučiću.

„Pored toga, adaptirali i multifunkcionalu salu u Brežđu, sredili školu u Bukovcu. Izdvojeno je više od 370 miliona dinara“, kazao je Janković.

Izdvojeno osmorazredno odeljenje u Brežđu pripada osmogodišnjoj školi „Vojvoda Živojin Mišić“ u Rajkoviću i ima 50 učenika.

Osnovna škola u Rajkoviću u potpunosti je rekonstruisana 2016. godine, a uloženo je 26 miliona dinara. Pored toga, 3,8 miliona dinara investirano je u obnovu škole u Bukovcu i adaptaciju mulitifunkcionalne sale u Brežđu, a rešen je i problem grejanja u Osečenici.

Read more...

NEMANJA MATIĆ IZ RIMA STIGAO DO "ŽELJE" U LAJKOVAC

  • Published in Fudbal

Foto: Opština Lajkovac Svetsko prvenstvo u fudbalu donelo je dugu klupsku pauzu u nacionalnim šampionata, pa je  fudbalska legenda Tamnave  Nemanja Matić, sada član italijanske Rome, stigao do svog Vrela, Uba i sa  predsednikom opštine Ub Darkom Glišićem je posetio komšije FK Železničar iz Lajkovca.

Matić je pružio podršku na putu oporavka klubu sa skoro vekovnom  tradicijom.

Dok ubsko Jedinstvo pravi scenario za Super ligu, valjevski mutant guta knedle u Srpskojligi,  Železničar sa istorijom dugom 95 godina je u  4.rangu Kolubarsko-mačvanskoj zoni, a nekada u vreme Velikog Dragana Markovića je  igrao Drugu ligu u SRJ, izbacio Budućnost u sred Titograda iz Kupa Jugoslavije, a kasnije  bio stabilan srpskoligaš.

Goste iz Tamnave su dočekali predsednik opštine Lajkovac Andrija Živković, članovi uprave kluba i treneri, i naravno dečaci Škole fudbala.

Uvek neposredan, Matić je bio na raspolaganju dečacima Željine fudbalske škole. Razgovar,  fotografisanje, autogrami, već toliko puta viđen scenario, ali i važne poruke kako postati uspešan sportista i čovek.

Foto: Opština Lajkovac Za najmlađe lajkovačke fudbalerčiće trenutak za pamćenje, ali i Nemanju vežu lepe uspomene za stadion Železničara, probnu utakmicu za lazarevačku Kolubaru igrao je baš u Lajkovcu, da bi posle krenuo ka sazvežđu evropskog  fudbala. od Košica preko Benfike Čelsija, Mančestera, do danas Rome i naravno reprezentacije Srbije.

„Poručio sam im da, ako vole fudbal, vredno rade svaki dan, da nikada ne odustaju, da slušaju trenere i vole svoj klub. To je osnov uspeha. Talenat je neophodan da bi se uspelo u sportu, ali to je 10-20 odsto uspeha, a sve ostalo je želja, glad za dokazivanjem i rad. Celu karijeru sam nekom želeo da dokažem da sam dobar fudbaler, a ostalo je dolazilo po sebi. Volim omladincima da kažem da nikada ne treba da jure novac, jer će novac pratiti karijeru ako budu dobri u tome što rade. Kao što je poznato, trenutno se bavim Jedinstvom i Vrelom i želim da bolje sarađujemo sa Željom iz Lajkovca, jer smo komšije. Naravno, zdrav rivalitet treba da postoji, ali ne i mržnja, tome treba da učimo našu decu“, rekao je Matić.

Foto: Opština Lajkovac Kako je rekao Miloš Rakić, direktor Škole fudbala Železničara, u obnovljenoj školi fudbala trenira oko 70 dečaka, a pre četiri meseca praktično nije ni postojala.

Read more...

KOP "VALJEVAC DO TOKIJA" I DOBRA IGRA VRATILI POBEDNIČKU ENERGIJU METALCU

va do tokija 1 U višegodišnjoj nestašici istinskih sportskih događanja na valjevskim  prostorima Metalac dominira. Fudbalska groznica trese planetu pred početak SP u Kataru. U srpskoj prestonici igra se košarka na vanzemaljskom nivou. Kvalitet je doneo fascinanatnu rekordnu evropsku gledanost, a pelcer se primio i u Valjevu.

Metalac je najgledaniji klub u KLS, ne slučajno!

kkm simanic okk

Kiša je ozvaničila duboku jesen, a valjevski košarkaši su odigrali novi  meč dobro. "Kišna petorka"  Metalca je "okupala" kao niko ove jeseni OKK Beograd u najavi spreman da napravi iznenađenje u hali sportova 15.septembar. "Klomferi" su  "tuširani", ne zato što krov vremešnog objekta ponovo prokišnjava. Uništio ih je "pljusak" koševa, po svim parametrima najjače košarkaške družine u KLS.

Biće da su se”klonferi” samo dobro našalili   na svoj račun, najavljujući da da dolaze u Valjevo da pobede.  Metalac  da je “grizao” kako i koliko stvarno može, bilo bi sigurno pedestak razlike.
Ovako 95:69 ispade na kraju i podnošljivo za goste.

Imalu su momci na terenu iz kopa  na "Istoku" žestoku incijalnu kapislu. Najglasniji na tribini je bio "Valjevac do Tokija". Pevane su  stare, a i nekr nove navijačke pesme. Nije samo ispunjena jedna želja, "hoćemo stotku”, ali biće prilike, daleko je mesec maj.

Gledoci su videli još jedan dobar meč, sa minimalnim brojem "žutih minuta" Metalca. Dabl-dabl Lukovića(10 poena 14 skokova, 4 asistencije), nadmašio  je Dafi sa 25 poena,  6 skokova i 7 asistencija, za lični rekord i indeks 35. Mening je ubacio 14 poena uz 6 asistencija,  Durmo (16 poena, 5 sk, 4 as. ali i 5 izgubljenih lopti). Nikola Stefanović je uhvatio 7 lopti I 6 puta asistirao. Zanimljivo je da su pomenuti  starteri doneli 101 od 135 indeksna poena Metalcu. Učinak Bajića i Simanića ne sme se nikako potceniti. Videsmo i Branislava Vujadinovića zamenu za povređenog Islamovića. Prvi utisak,2 poena i 4 skoka, je nedovoljan   za vrednosni sud, ali je očigledno, momak može da pomogne. Gavrilovića nema više u rosteru, a nadamo se da ćemo uskoro  videti Ilića  i Šešliju na parketu. Minutažu su na kraju dobili i Valjevci, očekivano najbolji utisak je ostavio Nemanja Janković, mada je i koš Teofilovića izazvao burnu reakciju skoro 1.000 večeras prisutnih gledalaca.

Kod Beograđana Stefan Miljenović je ubacio 14 a Nenad 11 poena, dok je treći dvocifren bio Boris Savović sa 10 poena.

Bez poraza je i dalje Dinamik, večeras bolji od Čačka 94, kraj Morave  82:76. Sa skorom 8-1 Metalac deli drugo mesto sa Zlatiborom. Na  korak iza, sa dva poraza su Vojvodina, kraljevačka Sloga i subotički Spartak. U narednom 10. kolu Metalac ide u goste Mladosti u  Zemun, dok Dinamik čeka Kolubaru. Dva derbija su u Vojvodini. U Subotici: Spartak - Vojvodina, dok u Vršcu izabranici Vlade Đokića posle pet pobeda zaredom poraženi od Zlatiboru, čekaju Slogu. Zanimljivo je da klubovi od 9. do 16. mesta dele isti problem, kako opstati u ligi.

Na Metalac je očigledno  šokantni poraz od  Dinamika, ma koliko bio bolan i neprijatan, pored lošeg iskustvo je bio i dobra lekcija. U derbi mečevima potrebna je mentalna koncetracija, "fizika" i kolektivna hemija  svih 40 minuta, jer svako  opuštanje  može samo da šteti!

 “Uvređeni i povređeni” imaju pravo na svoj stav. Ali kad se izgubi nemoguće, razlog za ljutnju ne sme da bude kritički sagledan trenutak sa strane. Mnogo je važnija lična odgovornost svakog pojedinca, na i pored terena.  Možda neka reč i bude preoštra, ali ako si pravi, prepoznaćeš šta ti je činiti. Prejaka reč , te neće ze ubiti, samo će te ojačati!

Read more...

BLISTAVO VEČE VALJEVKI I VALJEVACA NA OTVARANJU 38. JAZZ FESTAI

jazz carna

Tradicionalno valjevski džezeri su i ove jeseni  otvorili Valjevski Jazz Fest, festival sa tradicijom dugom 38 godina.

Tokom trodnevnog trajanja valjevskoj publici će se predstaviti nekoliko  svetskih i srpskih džez umetnika, odavno prijatnih   uho osetljive  valjevske džez publike.

Prve večeri u Domu kulture svirali su  valjevski džezeri, svih generacija.

Na otvaranju  mladi  saksofonista  Relja Đermanovića, učenik 3. razreda Muzičke škole,  je odsvirao “Valjevsku podvalu”.

Ideja  valjevskih  bardova džeza je da Jazz Fest okupi što više mladih, i da zajedničkim snagama pojačaju interes za ovu vrstu muzike, pokazala se punim pogotkom.

Jazz 38 ivana

Nina Kolarić, je sa  Lazom Avramovićem izvela pesmu “Marijine oči” iz filma “Marijini ljubavnici”, Pilot Blues Band, osnovan 2015. godine, pojačan Janom Zdravković i Ivom Plamenac, ABV bend sa Ivanom Ratković, ćerkom rano preminulo muzičkog barda  Voje Milutinovića,  Jana Sekulić i uvek posebnom Radom Stamenić, pa Laza i Daka, Mehanički balet Mikice Đurića, sa ćerkom Čarnom, za potvrdu nastavka porodične  tradicija,  bili su sjajni akteri Festivala  bez  kraja.

Musical Doctors, posebno Midnight Blues “klinci” sa Ivom Plamenac, Čarnom Đurić, Petrom Ružičićem-Kepcom,  pokazali su  da novi talas mladih nadire na džez scenu.

jazz c

jazz 2

 A večeras  od 20 sati nastupa  Big Band RTS-a sa  solistom Stjepkom Gutom, a posle toga  Nenad Vasilić Trio.

U subotu, 19. novembra, 38. Jazz Fest zatvaraju  Vladimir Samardžić Trio, Vlatko Stefanoski Trio, i zvezda festivala Mokhtar Samba, sa  African Jazz Projectom.

Read more...

“SVETIONIČKI AJFELIZAM” I SPORTNOST NA VALJEVSKI NAČIN

ajfel3

Grad Valjevo uskoro sa ajfel svetionikom" gde mu mesto nije, ima više  od 10.000 školaraca. Fenomen u svakom pogledu, jer ima više dece od ukupno svih žitelja i varošana, Mionice, Ljiga, Lajkovca i Osečine,  te preko noći  proizvednih u građane stanovnike  Uba.

Dok Ub, Lajkovac, Mionica i Osečina, napraviše hale sportova, pride dva zatvorena bazena, i u Mionici će ga biti uskoro,  Valjevci sve to imaju, ali samo u 3D formatu. Zidanje zgrada, i prodaja stambenog prostora je posao veka.

Dušanova je pored Karadjorđeve ulica su trenutno na najvećem "udaru" zidara. Ruše se stare kuće i zidaju zgrade.

AJFEL DUS 2 1

AJFEL DUS RM

AJFEL DUS LEVA

Želja građana i deca  Valjeva hteli,  da posle pola veka Grad ima halu sportova, I zatvoren je i dalje samo nedosanjani san.

Valjevo je trenutno u fazi “BALONIRANjA, a ključni  infrastrukturni objekti stoje zaleđeni u 3D formatu. Naravno reč je o hali sportova i zatvorenom  bazenu.

Zašto  je Valjevo fenomen.

Pored silinih zgrada po “centrali” krstimo  se gledajući iz hrama Vaznesenja Gospodnjeg, kako iznad Sunca kafane  na JEDNOM aru, biće da ima  još koji metar placa niče  “ajfel svetionik”.

ajfel 2

 Mrači i reži u nebo, suprotno svim zakonimai zdravog razuma i  gravitacije. Visi  iznad odžaka okolnih kuća, celom Valjevu. Kao da pokazuje kako je može sam da nosi oblak otrova što mesecima truje grad. Biće da sa "ajfel svetionikom" nešto nije ročno, ali zaduženi za red u građevinarstvu "valjevskom redno svi, žmure".  

Za razliku od  zidara što zida na postoru za veći kokošinjac,  jer mu se može, kao da je u lelićanskim brdima, a ne u centru grada, manje  vrednim zidarima trebalo je skoro dve godine da sve pare,“prezidaju” pre skoro pola veka izgrađenu zgradu  “Partizana”.

 Sveopšta oskudica  sportskih događaja, je samo nova potvrda da je dobri duh sporta,  izgleda pobegao iz Valjeva.

Oduvek sportski Grad  danas je na nikada nižim granama, tako da nezvanično otvaranje i poseta gradonačenika, preimenovanom DTV “Partizan”  u  Dom sporta “General Svetomir Đukić” ispade, ne događaj sportske jeseni, već događaj veka.

Posle skoro dve godine konačno je završena rekonstrukcija i obnova, objekta ispred stare Zelene pijace i novog hrama Vaskrsenja Gospodnjeg.

Partizan prekršten u Dom sporta “General Svetomir Đukić” je jedinstvena institucija sporta, naslednik “Sokolane” izmedju nekada  tri osnovne škole  u centru grada.

Pored Hale sportova 15.septembar, izgrađene pre tačno pola veka, nešto kasnije bazena u SRC Petnica,  obe tribine, severne i južne(krajem 20.veka) na stadionu u Parku Pećina,  novoizgrađene, i namerno skraćene Halice 1 kraj Ljubostinje, na kraju  otvorenog terena za košarku na Zdravljaku, i sale za boks Slobodan Lazić Cimer,  prekršteni “Partizan" je sve što Valjevo danas ima od sportske infrastrukture.

Nećemo da zaobiđemo,  20-ak novih prostora nazvanih dečjim igralištima(sa par ljuljaški, vrteškom, toboganom,  klackalicom,  i kućicom za igru), i pola kilometra 1,5 metar širokog tartana, u Parku Pećina, i zamenu ploča oko olimpijskog bazena u Petnici.

Od koga je za proteklih 30 godina i previše je!

Pre izbora 2020. preko  ministarstva rudarstva i energetike( SPS) je   obezbeđeno  12 miliona dinara, za  spoljašnju rekonstrukciju objekta, a Grad Valjevo,  projekat  finansirao sa još 18 miliona.

U prvoj fazi je rešen  problem krova, urađen je termički omotač oko objekta i postavljen je novi kotao.

dtv pfc zapad 22 11

 Dodatanih 20 miliona dinara koštala ovogodišnja unutrašnja rekonstrukcija.

dtv pfc 11 22 1

U velikoj sali blista parket, dok daske u maloj sali zub vremena nije nagrizao.

PARTIZAN DTV MALA S

Sređene su svlačionice, mokri čvor, elektro instalacije, rasveta...

Suma sumarum, na kraju ispade da je rekonstrukcija DTV Partizan koštala više od 60, možda čak 70 miliona dinara!?

Valjda tako treba, jer slično je bilo i sa zidanjem cena kada se radila ulica Vuka Karadžića.

A rokovi, kad su pa oni bili važni.

“Dom sporta počinje svoj novi život, sa novim imenom i novim izgledom. Današnje generacije će ga  pamtiti po lepom”, poručio je Gojković prilikom jučerašnje posete sportskom objektu.

Od starog “Partizana” nema  ni pločice ni slova, da potseti  kako je ime nosio  decenijama.

dtv ofc general

“Ustanova za fizičku kulturu “Valis”  će  Dom sporta ponovo pretvoriti u centar bazičnih  sportova, za  motoričko opismenjavanje mališana. Kreću ponovo školice, gimnastike i borilačkih sportova. Sa najmlađima će raditi profesori fizičkog vaspitanja UFK “Valis”, kaže direktor UFK “Valis” Željko Ostojić.

Direktor Valisa posebno ističe saradnju sa Predškolskom ustanovom “Milica Nožica”, sa pedagoškom službom i profesorima fizičke kulture  UFK “Valis” biće organizovani  časove fizičkog vaspitanja za sve predškolce jednom nedeljno.

“Na ovaj način podstićemo rad i stvaramo uslove  da  najmlađi mogu imati zdrav i normalan psihofizički razvoj. Značajnije rezultate očekujemo za 4 do 5 godina. Izašli smo u susret svim sportskim klubovima koji su konkurisali za korišenje Doma sporta” kaže  Željko Ostojić, direktor UFK “Valis”.

Sledi nova epizoda  u sportskom suživotu Hale “Partizan”, Doma sporta “General Svetomir Đukić”, Valjeva i njegovih mališana, sa efektom da neki  novi klinci, postanu factor x valjevskog, srpskog, evropskog I svetslog sporta.

Gradonačelnik Gojković je na naše insisitranje  prihvatio da baš on, kao prvi čovek grada,  i osoba  iz struke, bude pokretač “Lige šampiona”, da se u Valjevo vrati  prvenstvo svih osnovnih škola u opštini, i da traje  tokom  cele školske godine.

Pre epozode Dom sportova General Svetomir Đukić, u valjevskom svetu sporta,  bilo je  svega i svačega.

Memorijalna atletska trka u čast Svete Đukića, je održana, ali ne 28, oktobra, već nečijom voljom,  prve nedelje u novembru. Posle odlaganja i pomeranja zbog korone, pa pomeranja sa 28.oktobra na 5. novembar, stiže i obrazloženje, zašto mora baš tako da bude.

Kalendar Atletskog saveza Srbije je bitan, a ne dan  kada je srpski oficir trčao sa svojim vojnicima i kolegama. Te 1904. je postojala  Srbija, srpska vojska, ali ne i ASS. Malo poštovanja ne škodi, naprotiv prija.

Košarkaši Metalca najplaćenija grupa građana u valjevsklom svetu sporta, se obrukuše, kao niko pre njih.

kkm kolubara 22 10

Svaka muka za vreme, a sramota dovijeka.

Decenijsku bruku je pometena  sedmom  pobedom  ove sezone. Pregazi Metalac Dunav u Staroj Pazovi 98:66.

U subotu će na OKK Beograd. Posle bruke sa Dinamikom na ispitu je odanost  valjevske publika, da li spremne da se suoči sa novim “davljenjem Golijata”. Valjda je jedna opomena dovoljna da se glupost ne ponovi, ali na nesreću nije poraz od Dinamika jedini prpust.

Košarkaši Srbije sinoć šokantnoj završnici zapališe Pionir i odoše na SP.

Gudurić, Ristić, kralj odbrane Lučić… ispraviše sve propuste saigrača, i za malo tragičara Mitrovića.

Svoju šansu da slave Turci su imali 13 sekundi pre kraja. Ruku ,dajem… da  Pešić nije naredio da se brani poslednji napad.

Posle dva poklonjena slobodna bacanja. Gudurić mu je zalepio ne bananu, već palačinku, krenuo je poslednji napad, koban po Turke, opet preko Vilbekina. Amer sa turskim pasošem je duel sa Lučićem završio   promašajem, a zvuk sirene je označio pobedu Srbije 77:76, I odlazak na  Svetsko!

Trunčici sreće doneo je i uvek na trbinama prisutni Valjevac iz Slovenije.

Najveći promoter svog GRADA. Gde god da Srbija   igra tu je Valjevac do Tokija, uvek propoznatljiv po “ratničkim” bojama Srbije, loptom VALJEVO.

valjevac do tokija

Sa porodicom i sinoć bio najveći promoter sporta valjevskog, košarke, i svog Grada Valjeva.

Danas najvoljeniji pored košarkaša, najbolji fudbaleri Srbije, i onih "par", ubačenih prekoredno po zadatku, da se sunčaju u Kataru odoše na SP.

Za razliku od reprezentativnog, srpski klupski fudbal je do te mere ispolitizovan, kriminalizovam, izblamiran i podređen jednoumlju. Posle tuširanja u Bufduimpešti i Trabzonu, stiglo je kupanja u Monaku, kao uvod, za nove krađae. Ovoga puta samo  u Kragujevcu, Nišu, i pre dva dana u Surdilicu. Taman za promociju starog- novog  šampiNJOna!

Ljudi masovno, ne slučajno, okreću leđa lažima i svemu što sa fudbalom nema ništa baš zajedničko.

Valjevo nije imuno na fudbalsko zlo što hara Srbijom, a potvrda je novo ko zna koje po redu i ovojesenje brukanje mutanta sa adresom na Krušiku, a na (ne)deluima u  Parku Pećina.

Porazi se nižu kao lepi dani u novembru. Što pre dođe suočavanje sa istinom, da ovo sad, ama baš ništa ne valja, i da su rezovi  rešenje, možda i bude boljitka. Za početak stručan i posvećen trener Valjevac, i naravno obaveza, novi  saziv Skupšine da vrati identitet  FK Budućnost!

Vaterpolo u sezoni promašaja odoleva, iako bi mnogi da ga dave, i udave.

Muke su počele besmislenim spajanjem dva kluba, umesto gašenjem VK Valjevo. Besmisleno je  igranje dece u Prvoj ligi,  gde ih svi dave kao mačiće. Evropska epizoda u LEN KUP-u, sa jasnim ciljem, nije prepoznata, Nema toplotnih pumpi u SRC Petnica, a zatvoren bazen ne mrda od 3D formata.

Valis je osetio teoror bogatuna prošle subote u Petnici. Vukovi zubima krokodila kidaju živo meso, a mesari pored bazena im dodadju "pribor za jelo".

valis nbgd 0

Posle nafilovanih 18:8, sledi nova epizoda silovanja zdravog razuma, jer rival je došao sa timom  skuplji od dva zatvorena bazena u Valjevu ili u Petnici. U sredu stiže u 19 sati "razvojni tim" istog kluba u osmina finala Kupa Srbije.

Pred gostovanje evroligašu, Radničkom u Kragujevcu valjalo bi se "odrati", male  "milionere", a i podrška sa tribina ne bi škodila.

Dok Ub I Lajkovac vode glavnu reč u srpskoj eliti, valjevska ženske odbojka je svedena na nivo derbija, Omiljeni kod vlasti  pobediše onaj  drugi  manje omiljen klub.  U muškoj konkurenciji sledi povratak u rang  ženski, prvoligaški, ali ipak  to je samo više gubljenje vremena, manje ozbiljna sportska priča, jer odbojka se ne voli kao košarka i neprikosnoveni fudbal.

Rukometna agonija je najteža, jer nema para, a novac je danas sve, u sportu posebno.

O ostalima nekom drugom, prilikom, sada su prioriet mađija i ćoki  da pojasne zašto za 65% nacije navija za "ponos" Srbije.

 

 

 

Read more...

IN MEMORIAM SLOBODAN GAJIĆ-GAJA(1954-2020)

 GAJA SLOBODAN GAJIĆ1

U Valjevu je posle kraće bolesti preminuo biznismen i ugostitelj  Slobodan Gajić-Gaja(68), dostojni vanvremenski čovek, otac, brat, suprug, deda, i prijatelj svakome ko ga jednom sretne.

Odlazak ljudine,  gospodina,  andjeoske duše, dragog Gaje donosi bol, osećaj nemoći, ali i neizmerno poštovanje za svaki osmeh na licu i radost u srcu što ostaju, kad ode neko drag, i ostavi ogromnu prazninu iza sebe.

Čovek ljubavi, slobode, istine, i dobrote, nije se slučajno zvao Slobodan.  Vredan, odgovoran, istrajan, uspešan dostojan svog trajanja,  Gaja  je poput misli,  tu, sa nama, i biće u nama, tu,  gde ga je srce uvek vodilo.

Sestra Slavica, životna saputnica Caka, sa njom je nije bilo neostvarivog cilja, sinovi Vladimir i Nikola, snahe  Gajine, Maja i Andrijana, cvetovi Gajini i Cakini mezimci Mihailo, Sara, Maksim i Viktor, ostali su bez  brata, supruga, oca, dede, pravog prijatelja, smirenog i odmerenog sagovornika,  punog pažnje i lepih reči,  saveta I osmeha posebno za najmlađe.

Najmiliji, Gajini su srećni, iako rastanak boli, jer su znali  da mu se „uvuku pod kožu" i da  osvoje  Gajino srce i dušu.

Živeti u  društvu što ne prašta činjenicu da je neko  dobar čovek, bez skrivenih namera i lične koristi nije ni malo lako.

   Tih i beskompromisan, povučen i nenametljiv, u svom svetu poseban, neponovljiv, kroz svoje bitisanje Gaja je sa svojom Cakom prošao scilu i haridbu, bolje reći, uragan. Trošio je sebe nemilice za dobro, što čini život svakoga od nas boljim. Ali te ljudskosti  je na našu žalost sve manje.

Od “Narcisa” gde smo se upoznali, pre pola veka, i najčešće sretali i družili, na Gajin i Cakin mig, se sklanjali od  besmilenih džandarskih potera, za “Srpsku Novu”,  nastavili smo život iz snova u  odnosu na ovaj  danas, sve više nakaradan, bezredan i nakaradan.

A posle Sunca stigle su oluje, neljudskost, sve loše što može da se desi. “Sloga” je  nestala, kao sva dobra stvarana decenijama. U takvom vremenu bili smo svedoci opstanka Gaje i Cake,  na mestu odlazećih I dolazećih vozova.

Nova epozoda Gajića, sa sinovima je bio “Stari Grad”. Podigoše ga na nivo prepoznatljivog i poželjnog mesta za  svakoga ko  zna da uživa u čarima prijatnosti ugostiteljskog doma.

Vukao je Gaja poteze svoje i Cakine sudbine Fišerovski, racionalno, nepogrešivo, bezgrešno, pobednički. Okupiran sopstvenim mislima, u biti  pravi prijatelj pun dobrih namera, predustretljiv i bezobrazno učinljiv, svakome ko je iole čovek,  stvorio je nešto što je u ovom poslu retkost, svoj hram za ljude,  dostojan imena koje nosi. Dočekivao je i ugostio sve ljude na isti način, iskreno i toplo, na svoj neponovljivi način. Susretao se I družio sa  prinčevima i princezama, ljudma  svih zanimanja i nestvarnog umeća,umetnicima, sportistima, pesnicima, boemima…  a gotivio je I poštovao samo one sa referencom, običan čovek.

Gaja je na vreme shvatio da su ljubav i istrajnost ključ uspeha u životu, naravno i trunčica sreće, koja je na kraju nestala, okrenula mu leđa kada  je bila najpotrebnija, da život još potraje. 

 "Čekaj me, i ja ću sigurno doći" reči su pesnika upućenih voljenom biću.

Gaja nije bio NI veliki   pesnik, NI pisac, ni sloikar, ni pilot. Bio je samo  čovek, ma ljudina bre. Za  njega je Caka Sunce, ljubav  sreća sa kojom je ispisao  najlepšu pesmu života za  ponos, jer znao je da će kao što on nju voli, i Caka  njega  voleti i kada ga ne bude više.

Pesma o ljubavi nadjačava smrt, a glasi: 

“ČEKAJ me, i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada lišće, žuti i kiše noći ispune tugom.

Čekaj i kada vrućine zapeku, i kada mećava briše, čekaj i kada druge niko ne bude čekao više.

Čekaj i kada MISLI  prestanu stizati, i kada čekanje dojadi. Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu  kako je vreme da zaboraviš, i da te nade lažu.

Ne VERUJ DA više ne postojim, nateraj   UMOR, kad  umoran   od čekanja odustane.

Čekaj me,  i ja ću sigurno doći, Ni sve smrti me ubiti neće. Moj spas si ti, kad ponovo budemo zajedno, jedini  u svetlosti”.

“Najlepša  bajka na svetu“, nije ispričana. 

Naslednici SILNO uzdrmani Gajinim odlaskom  ne smete  stati.

Amanet, obaveza i zapovest Gajina je, da  uzlazna putanja traje i ne staje.

Gaja je sada svetlost. Završio je svoju misiju, ljudskosti,  ljubavi i dobrote. Ali  u dobrim ljudima moć traje i posle smrti. Živi  u rečima što se pamte,  i u delima što ostaju, a najviše po dobroti srca.

ON, Gaja je potsrek da kada je gotovo,  ustvari tek počinje.

Svi smo rođeni da živimo, nema predaje kad je teško  kao danas. Plamičak radosti i nade ostaje da potvrdi, da bolje sutra postoji. Misli ne biraju kuda će otići, idu tamo kud ih srce vodi, a naš Gaja je živeo za osmeh, pažnju, iskrenu ljudskost, za večnost,  u koju ćemo svi. A kako ćemo zavisi samo od nas.

Bratstvo sveštenstvo Valjevske eparhije održalo je opelo Slodanu Gajiću u hramu Vaskrenja Gospodnjeg  na ušću Gradca u Kolubaru, pred više od dve hiljade duša. Od Gaje se biranim rečima oprostio protejerej stavrofor Stojadinin Pavlović, duhovnik pravoslavne vere sa jasnom porukom da je Slobodan Gajić bio nadčovek,  posvećen činjenju i sveopštem dobru svakom čoveku, ne gledajući pri tom na veru, boju kože, naciju, već samo na iskrenu nadu, srećan što može da pomogne.   

  Jedino što bol čini manje teškomm u času odlaska, je da si bio okružen ljudima koji te vole, koje si voleo, a bili su uvek uz tebe.

Večno ćeš nam nedostajati

Zbogom Gajo, nek ti je lak put u svetlost i beskraj,  neka tvoja duša počiva u miru.

Slobodan Gajić-Gaja je sahranjen 14. novembra 2022. na valjevskom Novom groblju.

Read more...
Subscribe to this RSS feed
Info for bonus Review bet365 here.

VESTI

Pratite nas