"PLIVAJ SINE, DALEKO JE AMERIKA"
- Published in Košarka
- Be the first to comment!
Čovek koji piše istoriju Evrolige , Valjevac Miloš Teodosić se pobrinuo za rekord nove Evrolige,sa 34 poena (6/10 za dva; 5/6 za tri; 7/7 slobodna bacanja), 10 asistencija, dva skoka, i jednom ukradenom loptom i indeksom korisnosti 43!
Posle večerašnje utakmice sa Baskonijom Teo je na na listi najboljih asistenata Evrolige treći sa 1003 dodavanja, a trenutno je 5.strelac sa 2496 postignutih koševa, u elitnom evropskom takmičenju.
Lider Evrolige moskovski CSKA je ponizio Baskoniju u Moskvi 112:84, a Miša je pokazao zašto je car evropske košarke !
Niko nije odigrao bolju takmicu od Tea zasluženo od večeras na prestolu nove Evrolige.
Večerašnji rafal koševa i indeks uspešnosti bacili su u drugi plan Teodosićevu hiljaditu asistenciju u Evroligi.
Plej CSKA je sa šest asistencija u pobedi nad Real Madridom (91:90), u porazu od Darušafake sa novih 10, te Žaligirisa 5, stigao do brojke od 993 dodavanja, u elitnom takmičenju,
Večeras je sa novih deset na koti 1003 asistencije, na korak do Vasilisa Spanulisa sa trenutno ukupno 1009 dodavanja u Evroligi.
Penzionisani Dimitris Dijamanditis i dalje neprikosnoven sa 1.255 dodavanja, ali i ovaj rekord je na meti Valjevca.
Do do kraja regularnog dela sezone u Evroligi ima da se odigra još 23 kola, plus doigravanje, i fajnal for , odnosno sigurnih pet mečeva i pet novih šansi da Teo, posle “obilaženja" Tea Papalukasa(977), napadne i drugog na listi Vasilisa Spanulisa (trenutno 1009 asitencija) odnosno sezonu okonča maksimalnim smanjenjem razlike o odnosu Dijamntidisa za kojim zaostaje 252 asistencije, jasno i je, dostižnog ako ne maju 2017, onda sigurno u sezoni 2017/2018
Komandant igre CSKA je posle Žalgirisa i 25 postignutih koševa, večeras dodao još 35 poena, što mu je donelo ukupno 2496 postignutih poena u Evroligi, taman za 5.mesto na listi najboljih košgetera Evrolige.
Teo je večeras nadvisio Majka Batista (2.496), Dimitrisa Dijamantidisa (2.495 poena) i centra Reala Felipea Rejesa, sa 2.483 postignuta koša.
Katalonac Huan Karlos Navaro, je za sada nedostižan sa 3.922 poena. Iza košgetera Barse slede veteran Pirejaca Vasilis Spanulis (3.101), penzionisani Amerikanac Markus Braun (2.739), i Slovenac u dresu Baskonije Jaka Lakovič sa 2.529 koševa.
Jasno je da će kraj sezone Teo dočekati u krugu “trojke”odnosno odmah iza Navara i Spanulisa !
Posle Zvezde i Reala i Galatasaraj je večeras počistio šokantno očajnu Barselonu, sa 14 poena razlike, posle trećeg poraza uz nizu,a na skoru 4-5, kao Crvena Zvezda, na Bosforu “čašćenja” stostkom od Efesa. Da se vraća na šampionski kolosek pokazao je Fener Željka Obradvića u Milanu uzevši meru Armaniju. Makabi želi na fajnal for u Istanbul. Potvrda je je sigla u Pireju, gde je ponos Izraela demonstrirao moć za 5.pobedu u sezoni.Panatinaiakos se večeras silno namučio da se izjednači po broju pobeda sa Darušafakom(5-5), na korak do trijumfa u Atinu. Fenejraš Uniks je dugo pretio Reala u Madridu, a Bamberg Žalgirisu u Kaunasu, protivnika Crvene zvezde u beogradskoj Areni Beograd 2.decembra.
I zato bez trunke sentimenta nema promene u odnosu prema danas zahvalnim što do juče braniše Valjevcima da igraju košarku, i proterivaše ih iz Metalca.
Danas zahvalni do neba spremni da oproste sebi ružnu prošlost, pa čak i onu naplaćenog predsednikovanja.
Ali o u vuku, dlaci i ćudi vuka se od vajkada sve zna!
Beograd će sutra ponovo dočekati zlatne juniore sa Evropskog šampionata košarkaša u Santijago de Komposteli 1976.
Valjevac Luka Stančić je posle ulaska sa Metalcem u najjaču ligu u Evropi, u SFRJ 1973, napustio “svoj dom” halu sportova, imena „15. septembar" i z Valjeva otišao u Sarajevo na kormilo šampiona Ebrope Bosne, umesto Boše Tanjevića.
Stančić je kao savezni trener mlađih kategorija je 1976. na EP u Španiji osvojio zlato. Na SP u Sao Paolu 1979. sa juniorima SFRJ bio je 4, pre toga u Italiji 1978. je bio treći a 1980. u Celju drugi. Sa kadetima plavih u Siriji je šampion Evrope 1979, a srebrni u Francuskoj 1977. Na Balkanskim šampionatima juniora osvojio je zlato u Kragujevcu 1979, srebro u Turskoj 1976, u dve bronze u Rumuniji 1972. i Turskoj 1980. BIo je o pomoćnik Ranka Žarevice na SP u Kolumbiji 1982. gde je seniorska reprezentacija Jugoslavije osvojila bronzanu medalju. Stančić je 1980. preuzeo novosadsku Vojvodinu,a posle novog povrattak u Valjevo bio je 1988. u Kuvajtu. Iznenadna smrt ga je zatekla na kormilu Metalca 2. januara 1990, a imao je samo 51. godinu.
Luka Stančić je bio nepreveziđeni trener - stvaralac mladih košarkaša, pedagog, neretko i „drugi otac" strog, pravičan,voljen i poštovan, uvek podredjen radu i jednom cilju, uspehu.
A uspomena na prvi trofej Luke Stančića traje.
Momci koji su pre 40 godina iz Šapnije doneli zlato , danas među živima nije samo trener Luka Stančić, če se okoupti bez Luke Stančića, a “prozivku će izvršiti” Lukin pomoćnik Dušan Ivković.
U okviru memorijalnog turnira veterana „Dragiša Šarić”, zlatni juniori iz Španije će se predstaviti za vreme turnira, sutra (subota), a postoji i mogućnost da odigraju revijalni meč dva puta po pet minuta protiv jedne strane selekcije veterana, predvođene Džimom Svinijem.
Članovi tog juniorskog tima, koji je u finalu savladao Sovjetski Savez(SSSR) sa 92:83, bili su: Mile Stanković (Radnički, Beograd), Aleksandar Petrović (Cibona), Pero Vučica (Jugoplastika, Split), Predrag Bogosavljev (Crvena zvezda), Damir Pavličević (Cibona), Stevo Vukasović (Željezničar, Sarajevo), Branko Sikirić (Cibona), Željko Pribanović (Zadar), Mladen Ostojić (Bosna), Čedo Brborić (Igman, Sarajevo), Miodrag-Miško - Marić (Partizan), Rade Vukosavljević (Crvena zvezda). Metlačevo dete Marjan Đurić
Za selektor čuvenog valjevskog stručnjaka Luku Stančića nekadašnji pomoćnik Dušan Ivković danas opisuje kao „kamen temeljac podviga u Španiji”:
"Osvojili smo zlato zahvaljujući timskom duhu i velikom radu iza kojeg je stajala čvrsta ruka Luke Stančića. Bio je jedan od najvećih trenerskih entuzijasta i zanesenjaka čija predanost je bila temelj uspeha te generacije koju je domaća javnost otpisala pred put u Španiju. Danas, kada naša košarka opet beleži zapažene rezultate, više nego ikada su nam potrebni treneri tog kova koji su bukvalno živeli za košarku.
Čedo Brborić i Mile Stanković, koji su preuzeli na sebe zadatak da okupe nekadašnje saigrače, očekuju da barem devetorica članova tog tima budu sutra u Beogradu. Izvesno je da neće moći da dođu Predrag Bogosavljev (zbog obaveza u FIBA) i Damir Pavličević (privatne obaveze), a Aleksandar Petrović još nije potvdio dolazak.
Na šampionat u Španiji junioroe SFRJ su otputivali bez pompe bez zvučnih imena kao u prethodne dve koje su 1972. i 1974 takođe bile šampioni. Na prvenstvu u Zadru 1972. za reprezentaciju su igrali Kićanović, Delibašić, Todorić, Jerkov, Žižić i ostali, u Francuskoj 1974. Skroče, Nakić, Knego, Radovanović, Žižić... Po imenima ova selekcija je bila znatno slabiji ali je imala timski pobednički duh dovoljan da se osvoji zlato.
Prvenstvo je održano od 3. do 12. avgusta, a Sovjetski Savez je direktno iz Montreala, sa tek završenih Olimpijskih igara, pridodao satavu gorostasa Vladimira Tkačenka (221 cm). Sovjeti su već vidiel zlato u svojim rukama posebno posle pobede u grupi (72:71).
U finalu su Luka Stančić i Duda Ivković nadmašili su kolege sa protivniče klupe i sjajnom taktikom Jugoslavija je stigla do pobede 92:83 (44:48). Tkačenko je u meču za zlato bio najefikasniji sa 30 poena, a u jugosovensko timnu Marić i Vukosavljević po 19. Za sovjetsku ekipu igrali su i neki budući asovi kao što su Belostenji, Tarakanov i Lopatov, tast Andreja Kirilenka.
Zvezdino dete sa Kališa Rade Vukosavljević je proglašen za najboljeg igrača turnira. Sjajno je odigrao finale, a svima je ostao u pamćenju njegov lob-šut s noge kojim je sa lakoćom prebacivao visoke sovjetske centre .
Tek 22. godine posle smrti legendarnog valjevskog, srpskog i jugoslovenskog trenera Luke Stančića Valjevci su 2012, organizovali Memorijalni humaturni turnir, posvećen velikanu košarkaškog sporta, a medju učesnicima, pored klubova iz bivše SFRJ je bio jedan iz Španije i Italije.
Grad Valjevo u letnjim mesecima ima dovoljno prostora i mogućnosti da bude organizator i domaćin festivala sporta, poput fudbaskog turnira u Vijaredju, ili malo istočnije pored Jadranskog mora, u Teramu, nestvarnog šampionata sveta za mlade u rukometu.
SPORT FEST bi bila jedinstvena prilika da u julu i avgustu opusteli grad oživi. Igrali bi se košarka, fudbal, rukomet odbojka, vaterpolo...
Valjevu u pohode bi došla mladost Evope i naravno Srbije, da na sporstkim borilištima pokaže šta zna i koliko vredi. Mlade Valjevke i i Valjevci, volonteri, promovisali bi lepote svog grada i okruženje, usavršili znanje stranih jezika, a u ulozi domaćina i službenih lica, otvoriili bi vrata, sebi sutra u Evropi. Možda nekad i zaživi za sada samo ideja, i Valjevo postane ono što nikada nije bilo, centar okupljanja mladih iz celog sveta. Jedinstvena promocija sporta, kulturne baštine i turističkih lepota bi Valjevio istinski učinili gradom mladih.
Finansijski efekti bi doneli konačno uslove i za vrhunske domete valjevskih sportista.Ali za prave poteze nikada nije kasno, možda Festival sporta zaživi već 2017. gidine, uz podršku Vlade Srbije pre svega