Sve svoja dela Markos Santos stvara samo levim stopalom, jer od rođenja, zbog cerebralne paralize, ne koristi ruke
Iako je sa formalnim osnovnim obrazovanjem počeo tek u 12. godini života, Markos Santos je posle studija slikarstva na fakultetu Belas Artes stekao zvanje akademskog slikara. Nalsikao je brojna dela, slike, crteže, grafike, napravio savršene skulpture i rezbarije. Markos svoja umetnička dela stvara samo svojim levim stopalom, i to potpuno isto, čak i bolje od fizički zdravih i sposobnih kolega. I uz očiti talenat, naravno, neverovatnom voljom zbog čega film koji je osvojio nagradu publike u Kanu nosi i s pravom naslov, ima ono što je definicija života ovog brazilskog genijalnog umetnika-invalida.
Sve kao “slika” zabeleženo u Đorđevićevom filmu stvaranom punih 27 godina.
" Nakon susreta i upoznavanja usledio je odlazak u Sao Paola, na internacionalni Bienale likovnih umetnosti. Publika je je uživala u čuvenom delo “Krik” Edvarda Munka, a ja sam želeo da pokažem tu sliku Markosu, i na tom Bieanlu, u novembra 1996. je počelo rađanje filma. Završio sam ga 2023.godine priseća se Đorđević, duboke uveren u posebnost dela.
Valjevac je nastojao da u svom filmu “prikaže božansku ličnost i stvaralački um brazilskog umetnika u kojem se granice stvarnosti, sećanja, snovi i patnje pretvaraju u umetnička dela”.
Film je nestvarna priča u čoveku izuzeteno umetnički nadarenog.
"Markos Santos je rođen pre 50 godina u San Žoze dos Kampos, danas delu Sao Paola. Nestručno urađen porađaj, i višeminutni prekid disanja je i imao trajne posledice. Cerebralna paraliza je mu je uskratila mogućnost da ne koristi ruke i da otežano govori. Prohodao je tek sa 8 godina. Međutim Markosova majka je primetila kako sin pokušava da levim stopalom nešto nacrta parčetom uglja. Zajedno su jedan bogom dat talenat", priča u Markosu Đorđević.
Iako je počeo da se obratuje u 12. godini života, Markos Santos je završio slikarstvo na fakultetu Belas Artes, i stekao zvanje akademskog slikara.
Brojne slike, crteži, grafike, skulptur... stvarani samo levim stopalom, plene pađnju kao i dela vrhunskih umetnika, fizički potpuno zdravih. Dokaz da pored talenta, neverovatna volja, čini čuda, i sad je za film o Markosu osvojio nagradu publike u Kanu. Naslov definiše život ovog brazilskog neobičnog umetnika.
Sve je zabeleženo u filmskom kamerom, a snimano je punih 27 godina.
Đođrević je svojim ostvarenju pokušao kako kaže, “ da prikaže božansku ličnost i stvaralački um brazilskog umetnika. Markos granice stvarnosti, sećanja, snove i patnju pretvara u umetnička dela”.
"U jednoj sceni filma Markos kaže: „Svako jutro se molim. Osećam kao da razgovaram sa Bogom. On mi uvek kaže isto – ‘Počni, pomoći ću ti da završiš’. Tako počinjem i završavam svako svoje delo" I zaista, film Markosu je geneza života genija, od rođenja osuđenog na fizički bol i patnju. li sve muke Markos prevazilazi neverovatnom upornošću i voljom", kaže srpski reditelj.
A njegov glavni junak svojom profesijom i svojim levim stopalom izdržava danas i sebe i porodicu. Član je Međunarodnog udruženja likovnih umetnika koji slikaju ustima i nogama i koje samo u najvećoj državi Južne Amerike okuplja više od 50 umetnika.
Zanimljivo je da su pored reditelja na stvaranju filma radili još neki Valjevci.
Đorđević, rođen 1962. godine u Valjevu u Brazilu živi već tri decenije, Praški je gde je završio Akademiju umetnosti. Autor dvadesetak filmova u bivšoj Jugoslaviji, Srbiji, Češkoj, Brazilu i Angoli.
Za delo “Markos, snaga volje” dobio je novo najvrednije priznanje u karijeri, nakon što je svojevremeno bio laureat Festivala jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma za ostvarenja „Molitva za mrtve duše”, „Odiseja” i „Živeli”.
I kao što to rade “pravi” Valjevci, Đorđević ističe pomoć svojih sugrađana u realizaciji jednog od ovogodišnjih kanskih laureata. Naime, kompletna muzika za film je delo Uroša Spasojević, aa snimljena i miksovana u studiju Vladimira Ružičića. Dušan Arsenić je uradio nekoliko grafičkih rešenja za filmski poster, dok film na engleski, odnosno, francuski jezik preveli profesori Ivan Manić i Biljana Marinković.
Na ovogodišnjem 77. filmskom festivalu u Kanu drama "Anora" o mladoj egzotičnoj plesačici koja se udaje za sina bogatog ruskog oligarha proglašena je za najbolji film.
"Anora" je film američkog reditelja Šona Bejkera je proglašenog za najbolji u konkurenciji sa još 21 filmom i predstavlja vrhunac karijere Šona Bejkera, nezavisnog reditelja udruženja "Florida produžetak", koji je 2015. samo sa ajfonima snimio film Mandarina (Tangerine).
![kan šon b](/images/MAJ_24/kan_šon_b.jpg)
Veliku nagradu osvojilo je ostvarenje "All We Imagine As Light", dok je nagrada žirija otišla filmu "Emilija Perez".
![kan2](/images/MAJ_24/kan2.jpg)
Posebnu nagradu je dobio film "The Seed of the Sacred Fig", a za najboljeg glumca je nagrađen Džes Plemons za ulogu u filmu "Kinds of Kindnes". Nagradu za najbolju glumicu osvojio je ansambl iz filma "Emilia Perez" - Karla Sofija Gaskon, Zoe Saldanja, Selena Gomez i Andriana Paz. Najbolji reditelj ove godine, prema žiriju festivala, je Migel Gomes za film "Grand Tour"