Menu

zaglavlje

ĐINO VANELI ZA JUBILEJ DŽEZ FESTA  I NADU DA JE GRAD VALJEVO ŽIV U SVAKOM POGLEDU!

ĐINO VANELI ZA JUBILEJ DŽEZ FESTA …

Đino Vaneli(Gino Vannel...

MOŽE LI "SVANUĆE" I JOŠ NEKO U VALJEVU DA POBEDI REŽIM I "FANTOME"

MOŽE LI "SVANUĆE" I JOŠ N…

Gradska izborna komisij...

KADA NEVEROVATNO POSTANE MOGUĆE,JOKIĆ 3.PUT NBA MVP!

KADA NEVEROVATNO POSTANE MOGUĆE,JOK…

foto Profimedia Očekiva...

VALIS SA PARTIZANOM ZA .5 MESTO U DRŽAVI, IGRA  I U KVALIFIKACIJAMA ZA LEN KUP

VALIS SA PARTIZANOM ZA .5 MESTO U D…

FOTO VALIS VEGA U revanš ...

I POSLE ĆETVRT VEKA HEROJ  MILENKO PAVLOVIĆ ŽIVI

I POSLE ĆETVRT VEKA HEROJ MILENKO …

  "Nećete vi da gin...

VETERAN SIMKE HARA, OSVOJIO BALKAN I BEOGRAD

VETERAN SIMKE HARA, OSVOJIO BALKAN …

Čovek retko posvećen tr...

MALAGI MILION EVRA  ZA FIBA LŠ,  OSVAJAČU  EVROLIGE SAMO 754.000 EVRA  VIŠE

MALAGI MILION EVRA ZA FIBA LŠ, OS…

Kako se i očekivalo koš...

ANA LAZAREVIĆ POSLE TITULE U RUMUNIJI NA KORAK DO DESETOG  KLUPSKOG TROFEJA

ANA LAZAREVIĆ POSLE TITULE U RUMUNI…

  Navikla na titule...

Prev Next

Specijalistička internistička ordinacija Dr Tomić Valjevo, V. Mišića 102. Tel: 014/228-321 i 065/228-3211

Kardiolog (Dr Đorđević) Telefon: 064/9700-041

INTERNISTIČKI PREGLEDI, GASTROENTEROLOGIJA, ENDOKRINOLOGIJA, ALERGOLOGIJA, DIJAGNOSTIKA, GASTROSKOPIJA,

KOLONOSKOPIJA, ULTRAZVUK ABDOMENA, SRCA, ŠTITASTE ŽLEZDE, DOPPLER KRVIH SUDOVA ABDOMENA

ODLAZAK DUHOVNE SVETLOSTI SRBIJE PROFESORA DR RATKA BOŽOVIĆA

 Ratko Bozovic1000

Omiljeni srpski profesor, posebno  studenata žurnalistike  brojnih generacija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu,  Sociologije kulture dr Radoslav Ratko Božović,  preminuo je u Beogradu u 90. godini.

Donedavno je bio  redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu za predmete „Teorija kulture“, „Sociologija kulture“, „Kulturna politika“, „Javno mnjenje“.

Profesor dr Ratko Božović je bio dugogodišnji šef Katedre za novinarstvo i političku sociologiju.

Rukovodio je smerom „Sociologija kulture i kulturna politika" na postdiplomskim studijama.

Takođe je predavao je na Fakultetu dramskih umetnosti, Fakultetu likovnih umetnosti, Filološkom fakultetu i Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, Fakultetu političkih nauka i Fakultetu vizuelnih umetnosti u Podgorici, kao i Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikšiću.

Profesor dr Božović je  autor oko  300 naučnih, 150 stručnih radova i 15 naučnih projekata i desetine knjiga. Najznačajnija dela su mu: „Kultura slobodnog vremena“, „Metarmofoze igre“, „Iskušenja slobodnog vremena“, „Usud igre“, „Nedoumice oko kulture“, „Lavirint kulture“, „Pod znakom pitanja“, „Kroz crveno“, „Kult – ura“, „Noćna mora“, „Izveštaj iz ludnice“, „Razbijeno ogledalo“, „Leksikon kulturologije“, „Tišina dokolice“, „Igra ili ništa“, „Paradoksi medijske slobode“, „Molitve osame“, „Geometrija mišljenja“.

Pre samo mesec dana  objavio je poslednju knjigu „Tajne dijaloga".

Ratko Božović je rođen 1934. godine u Banja Luci, oduvek srpskom gradu, danas najvećem  u Republici Srpskoj. Gimnaziju je završio u Nikšiću, Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine, magistrirao je 1967, a doktorirao 1971. Godine u Beogradu.   

Dobitnik nagrade „Đorđe Fišer" 2012. godine za doprinos razvoju humora i satire, „Radoje Domanović" 2016. godine za teorijski pristup satiri, „Tipar" za životno delo za humor i satiru 2016, nagrade za studiju „Paradoksi medijske slobode" časopisa Dialogos za najbolje delo u regionu iz teorije medija i druge.

Bio je dopisnik francuskog časopisa Nova demokratija iz Jugoslavije, urednik edicije „Kultura i društvo" i biblioteke „Poenta".

Pre 31. godine,  1992. su započele studentske demonstracije protiv Miloševićevog režima. Profesor Fakulteta političkih nauka Ratko Božović je prekinuo boravak u  Njujorku, i uz mnogo problema, Jugoslavija je  bila pod sankcijama, vratio se  u Beograd da bude podrška  svojim studentima.

Tragičnih i teških devedesetih je sa sa studentima  svog fukelteta stao je na stranu  učesnika uličnih protesta. Studenti su tada položili najteži ispit, podučavani od svog  profesora Ratka Božovića. To su moralnost, savest, građanska sloboda i hrabrost da je brane. Ljudskošću i  aktivizmom zajedno su se borili za bolje društvo, i  viteške vrline,  dostojanstvo i integriteta čoveka.

Ali, i pre devedesetih Ratko Božović je bio duhovna svetlost.

Svojim studentima, gospodin iskrenog i srdčanog osmeha neodoljivo šarmantan i plemenit, ideološki neutralan, uvek je pronalazio prave reči i bio svetionik. Stavljajući se na stranu studenata, mladih ljudi sa svim vrlinama i manama, svejstvenih  ludoj mladosti, osvojio ih je.

Izlazak na ispit kod  profesora  Božovića  bio je i ostao praznik za dušu i srce.

A vanredni ispitni rok je dogovaran u kafani „Kovač“. Znalo se da jedino urgencija profesora Božovića može da smekša druge profesore da ne budu previše zadrti i tvrdokorii na ispitima. Pored rešavanja studentskih problema rado je  odlazio sa studentima na „najvažnije“ pozorišne predstave, tribine, i naravno na utakmice.

„Samo zato“ je bio ostao najomiljeniji profesor, dobri duh iz boce,  vitez koji otvara put  mladima da nauče kako da postanu čestiti i dobri ljudi. Otuda i nagrada „Vitez poziva“ decembra 2021 uručena iz ruku  znamenitog kolege profesor Čedomir Čupić, kao predsednika žirija LEX-a koji dodeljuje ovo priznanje, ispraćena ovacijma u Narodnom pozorištu.

Profesor Ratko Božović, je najsvetliji primer odbrane univerzalne profesionalne i ljudske vrednosti.

Profesor je svojim delovanjem izrastao u moralnu inistitaciju, jedintven primer odolevanja političkim pritiscima, ideologiji, represivnim režimima, nehumanosti i svim drugim nepravdama sveta

Ogrnut plaštom vrlina i optimizma profesor Ratko Božović, poseban, svetlošću obasjan poput  Danila Kiša, Živka Nikolića, Boža Koprivice poneo iz mitskog crnogorskog mesta N.), je primajući nagradu izrazio zabrinutost.

Ističući moralnu dimenziju profesije, javno se zapitao šta je danas sa profesorima Beogradskog univerziteta, nemim pred strašnim događajima u društvu. Posebno je izrazio zabrinutost za studente nukleus i  korektivnu snagu  društva, gladnim na protestima samo kada su njihovi uski interesi u pitanju.

Možda tada nisu stigli da dođu, možda su, uz njegovu suprugu, sjajnu novinarku Vesnu Mališić, Ratku Božoviću aplaudirali bivši studenti najomiljenjig profesora  iz 80-ih i 90-ih godina, sa Tomom Đorđevićem, Segejom Lukačem i jedino i dalje još sa nama Nedom Todorović.

Momci i devojke sazrevali su uz pomenutu četvorku omiljenih, i najomiljenijeg profesora, da bi postali ljudi, doboko svesni koliko su od danas siromašniji, uskraćeni za glas  razuma. Nema više najvećeg  intelektualca  u ovoj sredini, uvek doslednog čoveka Gospodara svog, igrača uvek spremnog da se suprotstavi nepravdi i zlu, uvek sa mačem istine i pravde u ruci, principiječan i istrajan do kraja.

Profesor Božović je bio najoštriji kritičar srpskog društva i svevideći analitičar uticaja stanja u državi na građane.

„Ljudi u Srbiji žive kao što vetar nosi lišće u jesenjim danima i nemaju osećaj da upravljaju svojim životima“, upozorio je ne tako davno profesor,  navodeći da postoji  ogromno  nezadovoljstvo političkom scenom među građanima.

Posledica nepostojanja kritičke javnosti, jr posledica nestanka dijaloga, jer diijalog ne vodi jedan  čovek.

Ekstremno ponašanje domira a za potvrdu  da postajemo patološko društvo.

Iako neki stalno grde „zapadne vrednosti“, čini mi se da je naša sredina jama bezdanica proizvođenja nasilja, kazao je u maju ove godine, pošto su dva masovna ubistva potresla Srbiju, i odnela 19 života.

Naglašavao je da mi ne znamo šta se dešava u vidnom polju, a ni iza scene, da je da su stvari u magli i da nema jasnog vidika.

„Biti ovde optimista, ravno je gluposti“, poručio je Božović prošlog septembra.

Profesor Ratko Božović je bio  najoštriji kritičar aktuelne vlasti i predsednika SR Srbije Aleksandra Vučića, za koga je govorio da je „vladalac bez ikakvih obzira i mere“. Isticao je i da Srbija napreduje u nazadovanju, a da je najproblematičnija politička javnost koja je „u apsolutnoj regresiji, tamnim zonama, ili onome što se može označiti kao uporište manipulacije“.

Otišao je čovek za sva vremena,  svoj, krativan, kulturam suptilan, čestit. Reci i dela, nam ostaju kao  svrtlost za izlazak iz tunela beznađa i zla. Sa  profesorom Božovićem odlazi deo zdravog  kritičkog promišljanja, ali duh profesora ostaće zauvek sa nama i uz nas.
Ispraćaj profesora Ratka Božovića,  je u subotu 25. novembra u 10 na Novom groblju u Ruzveltovoj, a sahrana je u nedelju u 15 sati u Herceg Novom na groblju u porti manastira Savina, saopštila je porodica.
Read more...

IZBORI SU RASPISANI, BEZ DILEME ZA CRNO-BELE I CRVENO BELE!

 

 

Teo ALEKSA

foto euroleague Najavljivani vanredni parlamentarni i lokalni izbori, prvog dana novembra su raspisani, za 17.decembar.

Opcije su uvek iste, crno beli, ili crveno beli svet, ili...

Posle  sumraka, i poraza u nekada crno belom  hramu košarke  Palati sportova na N.Beogradu sada imena "Ranko Žeravica" Mega je srušila Partizan, šampion ABA lige je „vaskrsnuo“ i to u dva meča protiv  najvećeg rivala. Prefavorizovana "komšinica" crno belih, deceniju i duže, uoči decembarskih izbora "štuca", ali ne odustaje. Aktueleni su svih načina borbe, dozvoljeni i nedozovljeni, od grčko rimskog do slobodnog stila, fejnjuz i mejnstrim mediji se "usijavaju". Tron se mora sačuvati, makar ostali i bez "potpisanog" Kosova i Metohije.  

Preimenovani FMP, Crvena zvezda i Partizan su za samo  96 sati u Areni Beograd odigrali dva spektakularna derbija,  u Evroligi, i  u ABA ligi.

PARTIZAN Z ABA 5 23

Krađa sezone, u Pireju, a tek je počela, ostavila posledice. Partizan je izgubio od Mege, a još gore, ispostavilo se da je kapiten povređen, i nije ga bilo u derbiju ABA lige sa "komšinicom", gle čuda, lakše dobijenom nego u  evroligaškom.

Uzdrmani Partizan, je  posle samo tri dana, u naredna četiri, okrenuo „igricu“.

Prvi put 60-ak sati posle sloma u „Žeravici“, svemoćni Žoc je vodio Partizan do trijumfa, i dalje bez odgovora  partizanovcima šta je  sa „kecom“ i „peticom“ 

A rekao je pred derbi u Evroligi: „Verujem u svoj tim, nemam vremena za druge stvari, bavim se timom, i gledam da se viđene strahote protiv Mege više ne ponove“.

Moć (ne)adaptiranih Frenka Kaminskog i Pi Džej Doužera, pored „ludila“ najvećeg "kradljivca" u Srbiji Alekse Avramovića, i „ledenog“ Zeka osetio je tim, letos verbalno već proglašen za aktera fajnal fora u Berlinu  narednog maja.

Mnogo neizvesniji evroligaški derbi bio je samo nagoveštaj grmljavine Frenka Kaminskog.  U ponedeljak se Frenk preobrazio u tornado. U reketu komšija bio je nezaustavljiv i nemilosrdan. Za 22 minuta je ubacio baš toliko koševa, uz 7 iznuđenih faulova, i 4 osvojene lopte, za indeks 27, taman za MVP-a derbija, kako reče, sada sa  osećajem da uz podršku navijača, na terenu crno beli kolektiv može da uradi sve  što poželi.

 Žuraju Kaminskog, Alekse i Zeka, Anđe, Smajlija Ognjena... nadgradio je Pi Džej Doužer, ambiciozni naslednik Dante Egzuma. Izuzetno talentovan, svestran, brz, sa, efektom u odbrani na najvišem nivou, lucidnim rešenjima u napadu postao je noćna mora za večite. „Samo“  osam asistencija, 12 poena i 4 skoka su dokaz zašto je baš Pi Džej Composure – pribrani, i zašto sa  momcima izrasta, u aždaju na parketu. Pobeda 98:87 u ABA ligi, za razliku od  evroligaške 88:86, je garant da u petak sledi nova „žurka“ na gostovanju protiv Baskonije. Klub iz Vitorije je  ponovo u rukama, žrtvovanog za bolje sutra Zvezde Duška Ivanovića, i želi da se čupa iz "blata". 

Partizan je timskom igrom   "pržio“  u dva gala derbija, u krcatoj Areni.

Novi trener, nova filosofija, i sistem rada, povrede Nedovića, Hange, Lazića, su muka crveno belih, posle očajnog starta u Evroligi. Još uvek, većina zvučnih imena traži, svoje mesto pod Suncem, zima kuca na vrata.

Usamljeni Miloš Teodosić, iako neopravdano osporen, izložen salvama najprizemnijih uvreda, diletanata svih formata, i svih što su likovali kada je konačno zaigrao za klub koji najviše voli, jedini na pravi način nosi Zvezdu. Teo je u derbijima  preuzimao ogovornost, kada to već drugi nisu. Oba puta ipak nedovoljno da spreči slavlje „malo“ više od 40.000 partizanovaca, i grobara.

Upravo pomenuti spremni,  svi ko jedan  zdušno bodre crni bele, ali su bezgrešni da pročitaju, ne grešku, več  nameru sudija.

part smajli jago

Smajlijevo "kucanje" Jaga u parket izazavalo je udar groma, i propoznatljivi poklič, upućen predsedniku Srbije da se  zatresao krov Arene.

 „Vučiću pederu“ je „zamutavljeno“  momentalno, u direktnom tv prenosu, kao i mnogo puta, pre večeri, uoči Svetog Luke.

partiz partizanovci1

A grom je ovoga puta bio silovit u Areni i posebnog zvuka, pa su se za početak suduje dozvale pameti.

Neizvesnost, danas kao pojava živi još samo u srpskoj košarci, gde promene trenera, donosi samo veće traume, i potvrđuje nemoć.

Kako u šali kažu partizanovci, Željko Obradović je više promenio trenera "komšinici" nego što je doveo igrača u Humsku.

Za razliku od politike,  gde „hrabri“ poput onih  fudbalu,  iako u kanalu, smelo izjavljuju: Mi smo šampioni“, ima i gorih. Bezobrazno se izlaju i tresnu javno šta još uvek samo umišljaju: "Partizan nam više nije rival“.

Preko noći ih  demantuje  teren.

Posle „trojke“ u Lajpcigu, „hrabri" srpski šampion na „Rajku“ prvog dana novembra čeka novi izazov. TSC kao i Zvezda ima osvojen bod u Evropi, kleca u šampionatu Srbije, ali stiže u prestonicu da se bori. Ko nema pravo na  grešku zna se. Nerešen ishod pored svih do sada viđenih stresova na „Rajku“ Mančesteru, na Voždovcu, na Brdu, za malo u Kragujevcu, možda će imati za posledicu i šut kartu Izralecu. "Ošureni" u Evropi, u srpskom šampionatu, u minusu već šest bodova (Voždovac i Čukarički), danas nemaju izbor, pobeda je  imperativ!     

Samo 50-ak kilometara dalje, trenutno u fudbalskoj prestonici Kolubarskog okruga, na Ubu, Jedinstvo će danas dočekati, trenutno najuspešniji klub na Starom kontinentu, u Kupu Srbije. U sezoni kupanja eliminisan iz Evrope, Partizan, je vasrksnuo u šampionatu Srbije. Da nije izostala oteta pobede u Bačkoj Topoli, crno beli bili bili na učinku 100% sa svih 12 pobeda od 29.jula, do 29.oktobra.  Posle 7 godina besprizornog rušenja spolja i iznutra, proteklog leta, bez struje na stadionu, teranja Dijabatea, Natho i neko novo društvo su proigrali. Danas igraju najlepši fudbal u Srbiji, i gaze  redom sve.

Sreda  je novi dan izazova. Iako je 1.novembar, lep dan je u najavi. Kup donosi iznenađenja, a pun „Džajin“ stadion,  biće izazov svoje vrste za domaćina Jedinstvo, ambicioznog da "grad" sa 5.000 stanovnika, aiko ih ima i toliko igra Super ligu, ali i oprez za lidera, srpskog fudbala, proglašenog od strane „kompetetnih“ za konkurenta „ponosu Srbije“ samo do izbora 17.decembra.

U zemlji "šampiona", dileme nema, haraju laž, krađa, korupcija, bahatost, primitivizam... bez granica. I pored okupacije medija ma šta ko mislio, ipak nije sve pod kontrolom lažnog" faraona i  kralja cigana“.

Mejnstrimaše i fejknjuzere posebno tabloidne dnovinare ne dotiče istina.

Prećutkuje se hapšenje "tatinih sinova" posle epozide na Voždovcu ispred "Nane" 17. oktobra godine. Nasilje bez presedana, prebijanje i lomljene kostiju za tešku robiju ne sme da bude vest, jer su počinioci krivičnog dela, "samo" sinovi lica sa poternice, gle čuda direktora fudbalskog "ponosa Srbije".

Nema glasa ni slova o napadu huligana na decu i žene sa crno belim obeležjima posle košarke u ponedeljak, u restoranu brze hrane u Bulevaru Zorana Đinđića, na Novom Beogradu. Policija je blagovremenom  reakcijom, sprečila maskar. Neoprostivo je, da pored policijskog obezbeđenja, automobili parikirani u ponedeljak oko Arene, tokom utakmice  budu išarani  sprejom, i da se još uvek ne zna ko su vandali. Rukopis smrdi na lica  što škrabaju po grafitima sa likom Željka Obradovića, Duška Vujoševića, Žofrija Lovernja,  Miše Tumbasa. Šta reći osim nemož bez granica.   

U odsustvu saopštešnja i neoglašavanja "ćokija" na ružičastoj, i svakoj drugoj prorežimskoj televiziji, posle duple havarije ostali su za utehu samo Žitko i Đura da kukamaču na Areni sport.   

Ipak ne može bez saopštenja. Umesto UO KK i FK, piše ga Severna tribine, a šire ih  u celosti, bez dodate, tačke i zareza, mejnistrimaši i fejknjuzeri, dnovinari. Ipak izdvajamo najvažnije poruke.

 "Iskušenja traju, ali podsećanje za mlađe šta  znači -40 u košarci, šta znači boriti se da ne ispadneš iz domaće lige, šta znači vladavina Tomislava Karadžića" je uvod za poziv da se večeras dođe na derbi  šampiona i vicešampiona Srbije. Tu je pored fudbala i šansa da u igri "Doši i odvezi" neko pronađe ključ na "Rajku" i osvoji automobil. Posle nedelje bez razloga za slavlje, svi kojima je Zvezda u srcu, treba da znaju da je u sportu pobede i porazi, neminovnost,  je to sport, to je život" zaključak je Severne tribine.

delije1 star sport

Foto Star sport Najlepše od svega u ponudi "čuvara  vatre" je  besplatan ulaz na  istočnu tribinu za devojčice i dečake do 14 godina.

Lepo za kraj, samo zbog nade i vere u svetliju i bolju budućnost zvezdaša i partizanovaca.

"Rat" bi kao nekada trebalo da traje dok traje bitka na terenu. Posle  toga normalni ostaju prijatelji i poštovaoci, a ne kao danas idioti i razbojnici,  što bi da kidaju glave svakome ko nosi dres, ili bilo kakvo obeležje, nevoljenog kluba, ni zbog čega omražene Zvezde i Partizana"

Obelodanje je danas, parlamentarni i lokalni izbori za odbornike u 65 gradova i opština u Srbiji biće 17.decembra. Nova prilika da narod pokaže ima li još "soli u glavi". Jesmo li živi, jesmo li hrabri, koliko cenimo slobodu i pravdu,  hoćemo li da živimo od svog rada, ili smo  samo ovce u  toru,  spremne da bleje za šaku soli.

Valja nam se "posoliti, pa zasladiti"samo bez bačene milijarde za nacionalni stadion u surčinskim kukuruzima, čak 12 puta više za projekat EXPO 2027, specijalizovanu  izložbu  pod motom "Igraj za čovečanstvo, sport i muzika za sve", od maja do avgusta 2027. godine, na nekakvom  novom sajamskom prostoru, opet  u Surčinu. Ko ima pravo da ruši Beogradsko sajam, jedan od simbola prestonice, zida novi BGD na vodi. Umesto da se se proizvodi hrana, da se deca ne leče sms porukama, da lekari ne beže iz Srbije, da ima ko da leči narod, da bude dovoljno medicinske opreme, i lekova, rušiće se postojeće i zidati nove bolnice. Zidaće se novi kvadrati zgrada na mestu gde bi da sruše Beogradski sajam. A za to vreme Srbija će biti sve više gladna i žedna. Sela ne smeju nestati, i ne sme ih prekriti korov i šikare.

Pored puteva kroz zabiti, gondole po srpskim planinama i sve što ide sa njima bi donele nemerljivo bogatstvo, neuporediv sa "benefitom" što bi deneo  Expo 2027, i nacionalni stadion. 

Samo zato, valja nam se "posoliti, pa "zasladiti", bili crveno ili crno beli! 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Read more...

SAVA MANOJLOVIĆ:" JEDAN OD 1.000 LJUDI KOJI ĆE PROMENITI SRBIJU SI TI!"

Srbija može biti Švajcarska! Zato što je pre 100 godina Švajcarska bila na ekonomskom nivou kao Srbija danas. Ulaganje u obrazovanje, inovacije i mudre odluke za samo nekoliko decenija su omogućili da ova zemlja odskoči. Ne kažem da ćemo prestići Švajcarsku, ali možemo postati uređena zemlja.

Društvo je živ organizam. Državne i socijalne institucije su njegovi vitalni organi. Organizam kome otkazuju vitalni organi je teško oboleo. Svaki organizam ima milione ćelija. Ćelija svakog društva je svaki čovek. Dakle, svako od nas.

Klinička slika Srbije je loša

Vlast u Srbiji blokirala je zdrave potencijale našeg društva. Ono oko čega se svi slažemo je da nas razdiru enormna korupcija i kriminal, davi partokratija i negativna selekcija. U tehnokratskom smislu vlast je medijski i informativno izolavala brojne društvene slojeve. Kroz okupaciju javnog sistema je stvorila partokratsku armiju koja dominira terenskim radom po celoj Srbiji. Posledice su odlazak mladih i najobrazovanijih, ekološko uništavanje (Srbija kao zemlja sa najzagađenijim vazduhom), poremećen sistem vrednosti (afirmacija nasilja, kriminala i korupcije).

Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs 
Ono što u opozicionom delu javnosti mi nećemo sebi da priznamo jeste da se ovo zlo širi tako što se rade stvari po abecedi društvenog organizovanja. Jednostavno armija aktivista širi jasno kreirane koherentne poruke i obećanja koja su prostudirali i marketinški stručnjaci. Akcije se sprovode u redovnim kružnim ciklusima iz tri etape. Prvo, sastanak planiranje i podela odgovornosti. Drugo akcija. Treće analiza rezultata. I tako u krug. Svaki vikend na svakoj pijaci možete videti štandove SNS-a kako dele materijal. Ako čitate NIN verovatno spadate u one koji su još početkom njihovog dolaska na vlast oterali njihove aktiviste koji su vam kucali na vrata u tri lepe, pa vas više ne obilaze. Ali dok mi u zatvorenom krugu čitamo NIN i gledamo “Utisak nedelje”, što je korisno, ali ne i dovoljno, armija njihovih aktivista obilaze od vrata do vrata domaćinstva po Srbiji njihovih pristalica i neodlučnih i cementira podršku stranke koja jeste najodgovornija za sadašnje stanje u Srbiji.

I slažem se ja sa svima vama koji sada čitate ovo. Nije sporno da većinu ovih stvari SNS sprovodi kroz zloupotrebu resursa. Ali suštinsko pitanje je šta ćemo mi uraditi povodom toga?

Gde grešimo?

Jedan deo Srbije jeste medijski izolavan kroz nacionalne frekvencije i do njih ne možemo doći preko N1 i Nove S. Rešenje su društvene mreže i terenski rad. Naravno to je samo tehnika za koju nam treba sadržaj i narativ koji će doći do običnog čoveka koji će mu reći: ”Hej, vidi, ovo je problem koji se tiče tebe”. Ali problem nije ono što donosi promenu. Promenu donosi rešenje. Šta mi nudimo? I, imamo li plan kako da do toga dođemo?

Da li imamo opozicione strukture koje su u stanju da prekriju celu Srbiju? Strukturu spremnu da dođe do većine građana potrebne za promene? Pokrivene kontrolore na dan izbora? U javnosti uvek kao odgovor na ovo pitanje čujemo Da, ali vidimo zapravo da u realnosti uvek ispadne Ne.

Istinu ne govorimo da bi tražili nečiju glavu, već da konačno iz poraza naučimo nešto

Trenutno ni jedna opoziciona stranka nema 1.000 ljudi pokretača koji kontinuirano svake nedelje izdvajaju minimum 4 sata za terenski rad. To nemaju ni sve opozicione stranke zajedno. Zvuči bolno, ali je tako. To nema ni jedan opoziciono orijentisan pokret. Niko nema terensku pokrivenost ni najvećih regionalnih centara, a kamoli manjih mesta. Ne postoje spiskovi pristalica, ne zna se ko su apstinenti, koje su teme koje ih zanimaju i šta ih pokreće. Terenski rad je sa ljudima otići u neko mesto sesti u kafanu, ručati i slikati se sa nekolicinom ljudi koji vas već podržavaju. Terenski rad je imati mapirane delove grada, teme koje zanimaju ljude i imati mrežu pokretača koja će razgovarati sa ljudima i deliti materijal sa precizno konstruisanim porukama. Kada u izbornoj noći opozicija nema tačne izborne rezultate ni od kontrolora, ni sa softvera, na koje može da se poziva, onda opozicija i da dobije te izbore to neće znati. I možemo mi da se ljutimo ovde, ali Srpska radikalna stranka je kao opoziciona stranka pre nego što je porodila SNS ilazila sa tačnim izbornim rezultatima 30 minuta nakon zatvaranja birališta i to onda kada ih je gubila.

Šta je potrebno za promenu?

Za promenu, Srbiji je potreban jasan plan koji podrazumeva niz pobeda, gde nakon svake pobede izlazite sa sve većim organizacionim resursama, većom podrškom i strukturom spremnom da donese konačnu promenu. Hiljadu ljudi, pokretača jasno organizaciono uključenih koji izdvajaju minimum 4-6 sati nedeljno da bi radili zajedno na promenama po planu i jasnoj i preciznoj strategiji, jesu osnova te promene. To je 1.000 zdravih ćelija koje omogućavaju da se određene zdrave ideje rašire po društvu, da dobiju informacije od ostalih ćelija koja vrsta hranljivih sastojaka im treba. Samo tako se ostale ćelije mogu aktivirati, prvo one pasivne, a onda i one trenutno zaražene povratiti.

 1.000 ljudi omogućava da se jedna jasna ideja Srbije koja ne želi da bude udavljena u korupciji, uništena ekološki štetnim projektima i raseljena po belom svetu dopre do kritične mase ljudi, aktivira ih i povede u promenu.

Tih hiljadu ljudi nisu prazna floskula, niti se smeju pozivati reda radi kako bi kasnije delovale kao muve bez glave. One podrazumevaju da se odrede do maksimalno tri bitne teme koje su ključne za postizanje promene sa jasnom strategijom i precizno odabranim taktikama. To znači ne izvodite ljude na ulicu, da biste reda radi rekli kako sprovodite terenski rad, nego je to jedna promišljena taktika, kojom dižete bitnu temu, vršite pritisak na vlast i širite polje krvotoka i zdravih ćelija u jednom društvu.

Naravno da nećete doći do svakog čoveka u Srbiji, ali možete doći do broja potrebnih za promenu. Ako bismo to prikazali matematički. Kako da dođete do milion ljudi. Skoro je na mreži Iks (bivši Tviter) Bane Raičević napisao: ”1000 aktivista po 1000 razgovora je milion razgovora sa milion ljudi. 10 razgovora za 100 dana je 1000 razgovora. (…) Kada se ovako napiše ne deluje neizvodljivo.”

Postoji još čitava lista konkretnih stvari kako se ovaj sistem od 1.000 ljudi može koristiti. Ali u suštini sa hiljadu ljudi možete terenski pokriti ogroman deo Srbije i razbiti medijsku blokadu. Vrlo brzo tih 1.000 ljudi bi bilo osnova i okidač da u kriznim momentima dođe do još masovnije mobilazicije koja se bez problema može pretočiti u kritičnu masu na protestima, 20.000 kontrolora na izborima… Naravno da bi se 1.000 ljudi koristilo ispravno, nesporno morate imati jasan i fokusiran cilj, strateški rast resursa i narativ koji vi diktirate.

”Lađa koja ne zna kuda plovi, postaje igračka svakog vetra.”

Na poslednjim protestima protiv nasilja mi smo imali stotine hiljada ljudi. Ako ćemo iskreno svi su ulagali sigurno po 4-6 sati koliko su protesti trajali i koliko je ljudima trebalo da odu i da se vrate. Dakle to znači da ti ljudi postoje, samo je potrebno motivisati ih i što je ključna stvar dati im da rade nešto što daje rezultate, jer uspeh je najveći motiv.

Ono što međutim možemo sada otvoreno reći jeste da protesti nisu doveli do promene za razliku od protesta protiv Rio Tinta (kraj 2021. i početak 2022. godine). Ovo ne govorim zato što je blokade protiv Rio Tinta vodio Kreni – Promeni zajedno sa organizacijama meštana, već zato što bih voleo da iz ova dva iskustva nešto naučimo.

Proteste ili bilo koju kampanju je suludo raditi sa više od tri zahteva. To jednostavno pokazuje i teorija i praksa, i kurs društvenog organizovanja na Harvardu koji sam završio i razgovori sa kolegama koji su radili kampanje po celom svetu i praksa svih kampanja koje smo do sada sproveli u Srbiji. U suprotnom se gubi fokus. Ljudi ne znaju za šta se bore i rasplinjuju se.

Gore od puno zahteva je stalno menjati i dodavati nove zahteve, jer time pokazujete nedostatak elementarne ozbiljnosti i gubite kredibilitet. Jednostavno niste ostvarili jedan zahtev, a dodajete druge.

Na protestima protiv Rio Tinta koje je organizovao Kreni – Promeni imali smo dva ciklusa protesta. Prvi novembar-decembar 2021. koji je rezultirao usvajanjem oba zahteva (povlačenje izmena Zakona o eksproprijaciji i izmene Zakona o referendumu) i drugi januar – februar 2022. koji je rezultirao usvajanjem jednog (ukidanje prostornog plana Jadar) od dva zahteva. Time je suštinski projekat Rio Tinto zaustavljen što je svakako jedna dobijena bitka, budući da i vlast i kompanija pokušavaju da ožive ovaj projekat.

Protesti protiv Rio Tinta počeli su kao reakcija na reklame koje je Rio Tinto emitovao besomučno pored ostalog i na RTS-u o tome kako je vađenje litijuma super za Srbiju. Preko platforme Kreni – Promeni građani su sa puno malih donacija uspeli da sakupe novac za papreno skupu kontra reklamu. Angažovali smo agenciju koja je bukirala termin na RTS-u. Onog momenta kada je RTS prestao da komunicira sa nama objavili smo da ukoliko ne puste reklamu u predviđenom terminu, mi ćemo organizovati njenu premijeru i protest ispred RTS-a. Za samo jedan dan milioni ljudi su videli reklamu. Već naredne nedelje zakazali smo protest sa SEOS-om i Skupštinom slobodne Srbije ukoliko se ne promene dva zakona, nakon kojih smo ljude pozvali na blokade sa preciznom satnicom i organizovanom platformom gde su ljudi prijavljivali lokacije blokada. Druge nedelje bilo je preko 70 blokiranih tačaka u celoj Srbiji. Autoput je prvi put blokiran od strane građana tako što smo u manjim grupama nadirali na autoput i time promenili istoriju aktivizma u Srbiji. Nakon toga svi su počeli da blokiraju autoput, ali niko više nije uspevao, zato što nije bilo promišljenih zahteva, niti organizacije da se ponovo pokrenu blokade po celoj Srbiji.

Ko treba da se prijavi da bude jedan od hiljadu ljudi?

Baš Ti koji čitaš ovo. Ovo nije košarka pa da ima mesta samo za pet igrača na terenu, nije ni tenis gde će nas jedan čovek učiniti srećnim. Ovo je borba dobra i zla gde će se matematički rešiti stanje našeg društvenog organizma na vrlo prost način. Imamo li više ćelija koje su nahranjene vizijom zdrave Srbije ili više ćelija koje su zaražene SNS virusom.

Ako se nalazite u dijaspori, super, a želite da doprinesete promenama, odlično. Imamo Tim za odgovaranje mejlova u Kreni – Promeni i vodi ga Marijana sa Malte. U tom timu se nalaze ljudi iz inostranstva, stariji ljudi kojima je klasičan terenski rad zamoran ili prosto osobe kojima odgovara ovakva vrsta komunikacije. Sa nekoliko sata nedeljnog rada oni ponekad odgovore i na hiljade mejlova preko platforme Kreni – Promeni.

Foto: Kreni promeni 
Ako ste mladi ljudi željne akcije ili se prosto osećate takvim i obožavate terenski rad, to možete raditi samostalno ili uz timove koji to rade zajedno sjajno se zabavljajući. Mladi ljudi koji uglavnom čine Kreni – Promeni nesporno su mobilni i puni vremena, vole terenske akcije, ali nedavno je na sastanak pokretača došla i starija penzionerka na štakama. Moji prijatelji Ivana i Sloba iz Engleske, mladi naučnici koji predaju na najboljim svetskim univerzitetima, nam dostavljaju naučne podatke, ekonomske parametre i daju mišljenje na strategiju preko Zoom platforme. Svaka promena koju smo napravili uspela je, jer smo imali konkretno pravno rešenje formulisano sa stručnjacima iz različitih oblasti. Imamo ljude koji žele da budu deo lokalnih timova gde se rešavaju lokalni problemi. Npr. Steva i Sloba vode novosadski tim, A Žarko Sremsku Mitrovicu. Ljudi koji vole timski rad uključeni su u njihove timove. Mnogi pak ne žele da ”sastanče” već žele da im se pošalje materijal koji raznose po različitim delovima grada.

Telefonski razgovori i kampanje gde obučeni aktivisti idu od vrata do vrata trenutno se smatraju ključnom političkom tehnikom za stvaranje promene. Postoje obuke i tehnike razgovora koje vas mogu opremiti veštinama kako da ljude informišete o određenom bitnom problemu. Kreni – Promeni je recimo ovu taktiku na mikro nivou koristio kada smo sa komšijama na Banovom brdu učestvovali u odbrani Parkića i još nekim manjim temama. Ovo je moguće uraditi i na nacionalnom nivou.

Filozofija Kreni – Promeni je da zbir malih doprinosa kreira ogromnu energiju potrebnu za promenu. Hiljadu ljudi puta pet sati to je pet hiljada sati nedeljno. Zamislite šta sa tim potencijalom možemo da uradimo.

Izračunajte koliko ste ove nedelje pričali o politici i u svom krugu kritikovali vlast. Nekim ljudima sa kojima sam pričao o tome nedeljno odlazi i po 20 sati. Računica je prosta treba samo više da radimo, a manje da pričamo. Hajde da od tih 20 sati izdvojimo 4 ili 6 sati za kontinuiran rad na promenama. Zamislite koliko toga možemo da uradimo ako odeš na instagram ili fejsbuk i prijaviš se da budeš jedan od 1.000 pokretača.

Pravljenje organizacione strukture od hiljadu ljudi jeste mukotrpan posao. Da bi dala rezultate potrebno je od 2 do 4 godine. Prvi najbolji trenutak da se ovaj posao uradi bio je pre 11 godina, drugi najbolji trenutak je sada.

Novinari, ljudi koji gledaju istraživanja, običan narod na ulici me često pita šta čekam i zašto se ne kandidujem. Ovo zaista doživljavam kao lično priznanje, ali i priznanje celom Kreni – Promeni timu. Istraživanja koja nekome unutar opozicionog jezgra daju većinu, ništa ne znače ako to ne donosi promenu. Ako uporedite poslednja dva predsednička ciklusa videćete da je opozicioni broj glasova prilično sličan. Rezultat Saša Janković plus Vuk Jeremić (2017.) jednako je rezultatu Zdravko Ponoš plus Biljana Stojković. Slično je i ako dodate desne opozicione glasove. Jednostavno da bi do promene došlo nama treba veći broj zdravih ćelija. Jednostavno potrebno nam je da dođemo do većeg broja ljudi. A taj problem ne rešava ni jedna ličnost, već organizaciona struktura koja će za početnu osnovu imati 1.000 ljudi.

To znači da čovek koji je potreban za promenu nije Savo Manojlović, niti bilo ko drugi. To je svako od nas. To si baš Ti. Zoran Đinđić je jednom prilikom rekao: ”Od miliona drugih ljudi koji treba za sebe da urade nešto zavisi da li ćemo svi zajedno uspeti”. I ja sam rekao, da sam narode spreman da sa vama, za vas, radim, ali ne mogu da radim umesto vas. Ja bih, ali ne mogu, jer naprosto jedan sistem može da se menja samo ako milioni ljudi u tome učestvuju.”

sava m

Priča o izborima i kandidatima, bez organizacione strukture jeste zamajavanje javnosti. Sa hiljadu ljudi postoji potencijal za promenom i pre i tokom izbora. I sa ovom osnovom koja može prerasti u desetine hiljada ljudi mi možemo zdravim ćelijama ponovo povratiti kontrolu nad našim društvom. Da li ćemo to uraditi zavisi od tebe koji čitač ovaj tekst. Čovek koga čekaš si Ti!

Read more...
Subscribe to this RSS feed
Info for bonus Review bet365 here.

VESTI

Pratite nas