Mali valjevski vaterpolisti, rvači, biciklisti, odbojkaši, atletičari, karatisti, plivači, nižu uspehe i osvajaju medalje na takmičenjima. Sporstke aktivnosti svoje dece mahom finansiraju roditelji, Dečaci iz valjevske škola fudbala Senjak stasavaju i odlaze iz svog grada u potrazi za afirmacijom, jer ne vide svoju budućnost u rodnom gradu. Jedino opstaju oni koji najviše troše i traju zahvaljujući otvorenoj podršci servisa građana. Biće tako dok ih ne oduvaju pametniji, mlađi bogatiji, bolji i naravno odgovorniji.
Servis građana je sve više izložen otvorenom pritisku javnosti da “zamoli” dva najuspešnije Valjevca Miloša Teodosiča i Matiju Nastasića da konačno umešaju prste u valjevsku košarku i fudbal.
Iznikao na ugašenim FK Budućnost i FK Krušik, trećeligaš BK 2014 je proćerdao novu i nizu sezona, i naravno potrošio silan novac, ostao u blatu srpskog fudbala, dok je šabačka Mačva pre godinu dana konkurent za prvo mesto, danas u eliti srpskog fudbala. Međutim novi neuspeh valjevski gubitnici danas slave, a drugo mesto u Trećoj ligi, ima samo težinu neispadanja u 4.ligu.
Apsurdi nisu od juče obeležje valjevskog sporta!
Mnogo beningnija pojava su je dupleks i tripleks klubovi. “Dupleks” je već viđen u vaterpolu (VK Valis i VK Valjevo), odbojka (OK Valjevo i OK Srbijanka) biciklizmu (BK Boba i Šampion),atleletici Metalac i Valjevo, , karate klubovi su posebna priča.
Škole u najpopularnijim sportovima fudbalu i košarci postaju sve zapaženije. U konkurenciji sa nezaintersovanim Centrima troška za ključni deo svog postojanja i rada, najbitniji su segment valjevskog sporta, a u odnosu na dva Centra troška FK Krušik Budućnost 2014, i KK Metalac i dalje su bez adekvatne podrške grada.
“Nedodirljiva” rukovodstva dva kluba u novom milenijumu isključivo praznim pričama o neispunjenim obećanjima pravdaju bemisleno arčenje narodnih para. Nemaju rezulat na seniorskom nivou, a dva Centra troška ne postoji mlađa selekcija u republičkom rangu takmičenja.
U FK Budućnost Krušik 2014 od formiranja kluba glavni argument je da igraju momci iz Valjeva, ali ne i oni koji bi doneli ključnu prednost u odnosu na rivala Paunović i Đukić.
Trenerski posao je rezervisan, samo0 pojedince javno kažu za “dobrog trenera”. “Dobrica” ima problem. Poražen je trci za viši rang, po imenu samo, Prva liga, u Lajkovcu od otpisanog Železničara. Kataklizmi su predhodilo rezultati za smenu sa Zlatiborom i Jedinstvo putevima u sred Valjeva, Ispadanje u Kupu od zonaša u Krupnju,koga omladinici Radničkog sa Petog Puka “otresli u sred Rađevine se piše radnu knjižicu “dobrog” trenera Dejana Nikolića. A za “dobra dela” trebalo je izdvojati 1.000 i više evra mesečno, narodnih para. neto!
U košarci je stanje ipak nešto bolje.
Metalac vodi Valjevac Mihailo Poček. Nasledio je proteranog voljom veštih da zaduže klub do guše, ali je dokazanog na terenu sa oreolom šampiona Evrope Vladimira Đokića, danas uzdanicu KK Vršac, sutra kluba sigurno u Evropi.
Zaključak se nameće sam po sebi.
Dok fudbal i košarka budu samo igračka “ podobnih i “nezamenljivih eksperata” Valjevo će sanjati velike utakmice u dva napopularnija sporta.
Loše muzičare niko ne želi da vidi a kamo li da čuje osim valjevske vlasti, i dalje gluve da čuje sud javnosti o “svirci loših muzičara”.
I zato se još samo u Valjevu javno slavi neuspeh!
Kao i svaka druga glupost tako i ova valjevska ima svoj kraj.
Faktor savesti “servisa građana”je takođe sve više prisutan.
“Eksperti” su ipak samo ljudi od krvi i mesa, a neuspesi nagrizaju i ruše zid vremena što su ga nazidali oko sebe. Baš to vreme ih jede i tera priznaju poraz, i nestanu nečujno i neprimetno kako su i došli.
Ali besmislena farsa sa “nezamenljivim vođama” dva Centra troška grada Valjeva može da se nastavi. Put je jednostavan, privatizacija!
Svojim novcem mogu da rade šta im je volja, ali više ne i narodnim parama..
Moćniji, bolji, mlađi, stručniji, vredniji i pre svega odgovorniji igrači, spremni da ulože svoj novac, su na sceni i na ceni. Stigli su u boks, odbojku, rukomet, a kucaju na vrata fudbala i košarke.
Valjevo je nekada bilo grad sporta, danas nije, ali ima najbolje baš u košarci Miloša Teodosića i fudbalu Matiju Nastasića.
Gubitnici, loše vam se piše !